U okviru hakovskoga večera i slovenskoga Mondšajnkafea prezentiran je novi film. U dokumentarcu, ki dura ku pol uru, sprohodio je režiser Konstantin Vlašić i Lukas Lottenberger sorpsku tradiciju vazmenih jahačev.
Beč – Premijere je slavio film prvo nedilju, 2. junija u Mondšajnkafeu kod KSŠŠD-a, a četire dane kasnije na hakovskom večeru, 6. junija u Hrvatskom centru.
Vjera, tradicija, zajednica – ovimi trimi riči opisuje mladi muž svoju manjinu. Lužičke Srpkinje i Srbi na istoku Nimške broju danas kih 60.000 ljudi – gledeć tako pozitivno kot dijeceza gleda na gradišćanske Hrvatice i Hrvate.
Slavska manjina poznata je za svoju čvrstu (pred svim katoličansku) vjeru i svoje obiljne tradicije. Vrhunac toga tradicionalnoga i ujedno i vjerskoga ljeta su Vazmi. Šare pisanice, drevne ženske nošnje i velike procesije i konji – Za ove posebnosti se u medjuvrimenu vozi bezbroj ljudi u regiju, da gleda ove tradicije. Da su tradicije gibljive i uvijek u razvijanju, o tom u Lužici nisu svi tako složni, kako pokazuje dokumentarac Žony na konje.
Ženski Křižer protiv tradicije
Na spomenuti vazmeni procesija jašu isključivo muži i jaču posebne crikvene jačke. Křižer, križar, se zove ova uloga, koj božaju ljudi na cesta. Kad Vlašić pita na Veliki (tihi) petak tri mlade divojke u žalujućoj nošnji o křižerka, ada križarka, vidi se veljek nelagodba u njevi obrazi. Diskusija je očigledno živa, ali i otrovna.
Diskusiju o tom, zač još uvijek nije žen na konji, pokrenule su mlade aktivistice, ke živu u Berlinu i djelaju onde u kolektivi s imeni klanki ili vakuum. Klanki su i odgovorne za najbolji rap-song manjinske scene „družki“, ki je hvala Bogu isto našao svoj put u soundtrack dokumentarca.
Johana Cyžec bila je ta ominozna křižerka u kratkom filmu, ki je očividno toliko provocirao malu zajednicu. Vlašić i Lottenberger pitaju različne ljude za svoj stav i daju ujedno uvid u izazove manjine u 21. stoljeću. Mladi živu kade med izumiranjem i oživljenjem, med tradicijom i modernom, med zastaranimi vridnosti i čuvanjem materinskoga jezika, koncem konca i med feminizmom i Crikvom.
Film raspravlja vječno pitanje, ko trapi mladinu malih manjinskih zajednic: Je li je moguće stupiti u moderno, otvoreno vrime, prez da se gubi odredjeni etnički identitet male manjinske zajednice? U konkretnom: Moreš biti lužička Srpkinja i feministica?
Film Žony na konje s punim pravom je dio hakovskoga „minority awareness“ projekta, ki neka razlaže problematike mladih manjinskih zajednic većinskomu narodu. Ukupno je HAK odnosno Novi glas lani pod ovom titulom objavio 14 video-produkcijov. Film ima hrvatske i nimške pasaže, hrvatske pasaže imaju podtitule na nimškom.
Novi glas i HAK predvidjaju vrijeda objaviti film na svojem YouTube-kanalu.
Tereza Grandić