Kad ov komentar ishadja je 15. maja, dan demonstracije HAK-a i KSŠŠD-a i mi, ki si to neka i izvana pogledamo se ufamo, da će biti uspješna i dobro pohodjena. Zač je to važno? To je znak vitalnosti i borbenosti naših narodnih grup odnosno manjin u Austriji. Dok su mi moje kolegice iz Madjarske i Srbije atestirale veliku hrabrost, da morem/kanim ovako iskreno pisati, mislim, da je to srž ovoga posla.

Podržavanje mirnih demonstracijov naime nije huskanje ili i javno nagovaranje drugih nač (ne kanu). Ja kao osoba moram pravoda podupirati ovakove akcije, ar njevi sadržaji činu moj život, ne samo privatni, nego sve već i moj poslovni.

To pravoda nije slučaj kod svih gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov. Na prezentaciji knjige 450 ljet Novo Selo ganuo me je govor o ograničeni mogućnosti za hrvatski mlade Novoseoke Linde Schneider, ar ima čisto drugu perspektivu na sve ove tematike, kimi se ovde bavimo. To je perspektiva, ka se čuda premalo sluša. Osobe s djelomičnim znanjem jezika, sa samo pasivnim znanjem jezika ili prez znanja jezika su samim odrastanjem u toj kulturi dio te kulture. Čini se, da izmed onih ljudi u samoj sredini gradišćanskohrvatske kulture i onih na rubu postoju samo jako slabe, iako uopće postojeće konce. Fali ova živa otvorenost med različnimi grupacijami.

Zač je ovakovo premišljavanje važno? Ako se vraćamo na današnju demonstraciju (i pravoda se ufam, da će biti čuda ljudi), misli se morebit veljek samo na najradikalniji ili najsvisniji dio slovenskoga i hrvatskoga stanovničtva. Misli se isto uvijek, da od toga samo ov dio profitira.

Zapravo je sasvim drugačije: Gdo najveć profitira od dobroga dvojezičnoga školskoga sustava? One familije, ke inako žrtvuju sve da daju ne-nimški jezik dalje? Sigurno isto na neki način. Čuda veći efekt ima ovakov dvojezičan sustav na sve one, ki prilično lako moru proširiti tih 50 osnovnih riči, ke su čuli od svojih starihstarjih, ki po položenoj maturi moru ovu svidodžbu priložiti bilo-kom naticanju, ki zbog toga znanja kanu potom udubiti svoje znanje na vlašću ruku, a pred sve ove, ki zbog ovih mogućnosti npr. u školi kanu i moru potom živiti svoj način hrvatskoga života.

Manjine su većina – će danas stati na plakati na demonstraciji. Iako se čuda puti ne čini tako, i austrijska manjinska politika ovako ne postupa, najveći dio ljudi se u nekom pogledu – koga ne more minjati – nahadja u manjini. Ta sama spoznaja je nevjerojatno važna za mirni suživot med ljudi.

I ta sama spoznaja je potribna i u našoj zajednici i u naši potribovanji. Moramo si biti svisni, koliki uticaj ima angažman najsvisnije grupe za sve one ljude, ki su kako-tako med. A to se mora i ovako komunicirati. Samo tako će se razumiti važnost manjin za društvo.