Principijelno je bezobraznost ako gdo ide rovati u privatnoj pošti, još i službenoj nekoga drugoga ili neke druge. Ista stvar je telefonati a naravno i s SMSi i chati. Oduvijek smo bili protiv„staklenoga“ človika, da se sve doznaje o njemu i njoj, da se ga svliče do gola i još dalje, i da se ga onda i osramoti. A gdo stoji u gaća ovde, on ili ona i svenek nešto krije ča javnost ne bi tribala doznati ni znati, viditi ni čuti. Ovde ide za ljudsko dostojanstvo, ko obavezno triba braniti i čuvati!
Ako je sada ipak došlo na svitlo dana, da neki iz „dičačkoga kruga“ (Buberlpartie) u austrijskoj Saveznoj vladi Crikvi kao instituciji kanu oduzeti neka olakšanja i ovlastice onda bi bilo bolje, da se to javno veli i oglasi. A ova koje to znamda ionako samo privatno mišljenje nekih potepuhov, kim fali temeljito a pred svim potribno životno a, naravno, i političko iskustvo. Prvič triba diliti vjeru od institucije Crikve. Drugič triba Crikvu diliti od crikvenih imanjev kod kih se u mnogi slučaji radi o opći kulturni dobri.
Činjenica je, da broj vjernikov stalno pada isto kako i rapidno pada broj članov kršćanskih Crikav — ne samo u Austriji, nego širom Europe. To ujedno znači, da padaju crikveni prinosi — a u isti čas staraju a tim i polako propadaju crikvene zgrade. A ove su dio visokoga kulturnoga naslijedja, jerba u ovoj državi.
Gdo dakle Crikvi u ovoj zemlji kani skratiti financijska sredstva, olakšanja i ovlastice, namećuje škodu i samoj državi, povijesti, kulturi a ne zadnje i turizmu, a koncem konca i svakomu pojedincu ki se rado kinči bogatimi bibliotekami u kloštri, bogatimi i vridnimi likovnimi umjetninami, kipi, skulpturami i freskami u crikva i katedrala, vrhunskom arhitekturom i istaknutim gradje -vinstvom i akustikom, dakles jednom ričom i kulturnim prostorom kao i prostorom za kulturu.
Ako se Crikvi i crikvenim institucijam onemogućuje čuvanje, ako im se ne daju dovoljna sredstva da ovo sve ne samo obdržu, nego redovito i popravu, ovo sve će s vrimenom propasti. Još Crikva i u naši fara ima dosta financijske snage — uz pomoć naravno i zemaljskih i državnih financijskih potporov — da obdrži svoja zdanja. Ali u naši seli sridnjega i južnoga Gradišća i vjerski narod izumira a tim i oni, ki bi platili crikveni prinos. A sela pred svim na sjeveru Gradišća imaju sve manji broj aktivnih članov Crikve a puno njih je istupilo ili nikada nije ustupilo.
Gradišćanski Hrvati su onde preživili kao jezična i narodna zajednica, kade je Crikva usko stala uza nje a narod iza nju. To je sve slabije. A tim prestaje i dio kulturnoga izražaja našega roda. Bili to komu pravo ili ne, Katoličanska Crikva je i nadalje čvrst stup naše hrvatske kulture.