Bilo kako završi ova vladina ili ipak državna kriza, narodne gupe ćedu opet jednoč ostati na cidilu. Opet jednoč smo zamudili jur pri sastavljanju nove vlade odlučno uticati na koalicijske partnere, da se znatno poboljša situacija barem šest autohtonih narodnih grup u Austriji. To su gradišćanski Hrvati, koruški (i štajerski) Slovenci, bečki Čehi i Slovaki, gradišćanski i bečki Madjari a u novije i Romi i Sinti (širom Austrije).
Istina je, pinezna sredstva za sve ove narodne grupe su se znatno povišile. Samo da toliko puti „podupljanje“ pravoda nikako ne štima, jer iako su se brojke približno podupljale, u stvarnosti ti pinezi su danas isti ili još i manje vridni nego tadašnja „polovična“ svota pred 25 ljet. A postoji opravdani strah, da je ova sadašnja svota zacementirana za dojduća ljeta.
A sada još i ovo: To malo ča smo postigli u koalicijski pregovori i o čem su se pogodili ÖVP i Zeleni, naime da triba znatno povišiti pineznu potporu za narodnu grupu, to je sada opet u pogibelji, moguće jur i opet srušeno. S nastavkom vlade bi se i nadalje tribali držati ovih sporazumov i dogovorov. Ako gledamo aktualne i neriješene probleme u ovoj zemlji i na svitu uopće, onda bi se lako moglo pozabiti na nas. Ali tim se nećedu riješiti problemi ke mi imamo kao narodna grupa, ča bi još sve bilo potribno da se hitno riješi i ča triba veljek ostvariti ako nije ionako jur prekasno.
Svakako je to školsko pitanje. S par uri hrvatskoga podučavanja — ako uopće — i to samo u prvi četiri razredi, dakle u osnovnoj školi nećemo ništ postići i riješiti ništ, ali sigurno ništ. S ponudom hrvatskoga jezika kao obavezni dostkrat i samo još kao dobrovoljni predmet u neki sridnji škola ili gimnazija nećemo riješiti ništ, ama ništa!
To pravoda jur počinje u čuvarnici. Model imerzije bi bio znamda mogući put, da bi se očuvao hrvatski jezik. To znači da se na odredjene dane pomina i odgaja samo na hrvatskom a na druge dane pak na većinskom jeziku. Ili da jedna odgojiteljica bude „hrvatska tetka“ a druga pak „nimška“. Ali kako kanimo jedan narod, narodnu grupu ili manjinu obdržati samo s podučavanjem jezika. To nemore funkcionirati i neće. Triba samo preložiti situaciji na neke druge, u Gradišću recimo na Nimce. Da bi imali u tajednu samo par uri podučavanja nimškoga jezika, a sve ostalo bi bilo na hrvatskom ili madjarskom. Ča bi pak rekli Nimci, ako njeva dica kumaj još govoru nimški a kamo li da razumu novine ili knjige na nimškom. A roditelji i staristarji od ljeta u ljeto znaju manje nimški, jer i oni se već nisu učili jezik u školi a doma su se pominali svaki samo po svoju, Rajničari po rajnofsku, Eberavci po eberavsku, ljudi iz Apetlona samo apetlonsku, Merbiščani samo po merbi… No dobro jutro!