Pandrofci i Pandrofke i njevi gosti na veliku čast i ponos gradišćanskih Hrvatov su nastupili u glavnom gradu Hrvatske, u Zagrebu: u koncertu s pred svim svitovnim glazbenim programom subotu 9. septembra na Fakultetu filozofskih i vjerskih študijov na Zagrebačkom sveučilišću (Jordanovac 110) a nedilju, 10. septembra s „Pandrofskom mašom“ u nedalekoj Crikvi Immaculate Srca Marijinoga. Rodjeni Pandrofac i veleposlanik Republike Austrije u Hrvatskoj Markus Vuketić pozvao je Tamburicu »Ivan Vuković« iz Pandrofa da skupa s gosti otsvira i povodom 100. obljetnice da se je tamburica prvi put našla med gradišćanskimi Hrvati.
Veleposlanik Vuketić, ki ima odredjen i vidljiv afinitet katoličanskoj Crikvi, je ov zbor pozvao dan kašnje i na koncert, bolje rečeno na zagrebačku praizvedbu »Pandrofske maše« iz pera pandrofskoga zborovodje, aranžera i kompozitora Jive Maszla. Da je pri obadvi priredba bila nazoči još i šakica Pandrofcev na čelu s farnikom u Pandrofu Franjom Borenićem i s predsjednikom HKD-a Stankom Horvathom, se je moglo tumačiti kao poseban naklon i pred Zagrebom i Zagrepčani ali sigurno i pred veleposlanikom Vuketićem. Ov se je dvakrat mogao veseliti velikomu broju ljudi a se je mogao ponositi i sa svojimi domaćimi ne samo Pandrofkami i Pandrofci, nego i gradišćanskimi Hrvati uopće.
Kako i kod brojnih drugih naših zborov i ansamblov, je vidljivo, da hrvatska jezična kompetencija spada vidljivo i brzo, bilo kod vrhunskoga prikgraničnoga zbora /Pax et Bonum/ – ki je jur i nastupio u zagrebačkoj Katedrali – ali i kod /Tamburice Pandrof/. Njim je ostala ljubav za hrvatskimi jačkami – kako i kod ovih i onih, a još i od tretih, četvrtih, petih… sličnih kako su oni, iako hrvatska jezična kompetencija rapidno pada. S posebnim pogledom na Pandrof moremo ustanoviti da ovo selo ima dugu ali pred svim i odličnu tamburašku tradiciju, ka potiče još od tadašnjega farnika Joške Palkovića, prof. Dragana Raljušića iz Crikvenice, ali i odličnoga zborovodje prof. Vjekoslava Vile iz Zagreba, ča do neumornoga sina sela Jive Maszla, a da ne zaboravimo odličnu i plodonosnu muzičku suradnju sa slavnim Julijem Njikošem u Osijeku.
Tamburica »Ivan Vuković« iz Pandrofa je našla svoj posebni stil i nam svaki put nanovič pokazuje i dokazuje, koliko tamburica more uspivati i na hrvatskom jeziku dosta slabom području i s članicami, ke na hrvatskom znamda samo još jaču i je to njeva jedina „konverzacija“ na hrvatskom. Ako se ovomu tehnički i interpretatorski toliko dobromu tamburaškomu orkestru kao posebni „začin“ još dodaje pjevače i pjevačice a takaj i moderaciju na istom visokom jezičnom nivou kako su Pandrofci na sviračkom i pjevnom, onda Pandrof i njegov tamburaški orkestar moru reisirati i u Zagrebu – a to jesu!!