Predsjednik očito nedavno osnovanoga Obrazovnoga i kulturnoga instituta u Novom Selu Serdar Erdost obratio se je molbom načelniku Novoga Sela Karelu Lentschu kao i općinskim savjetnikom u vezi s korišćenjem gradišćanskohrvatskoga jezika uz nimški u službeni spisi.
U svojoj molbi Serdar Erdost piše „Ljetos svečujemo »450 ljet Hrvati u Novom Selu«. Najkašnije ovim povodom obavezno moramo razgovarati o esencijalnom pitanju u općinski posli: dvojezičnost općine.
“Kao uvod svojemu službenomu pismu načelniku Karelu Lentschu i općinskim savjetnikom Serdar Erdost razlaže lingvističku spoznaju, da je jezik živo biće, da ima otvoreno svojstvo za promjenu, ko more opaziti puls vrimen, da bi se obnovio. Ali da bi si očuvali ovo svojstvo, jezik svakako sliši u javni prostor. Potribna je odredjena funkcionalnost jezika u javni područji poslovanja i zadaća. Takaj i umjetnost i kultura se ubrajaju u javne prostore. Ukoliko je od toga ostvareno zato odgovaraju politika i javne instancije.
Nažalost je čuda puti tako da politički protagonisti u javni institucija od sebe odrivaju ovu odgovornost i argumentira tako, da je korišćenje jezika, ki nije zemaljski jezik, privatni posao. Tim politika lako zapostavlja ove zadaće.
Ako pak podrobnije pogledamo ovu stvar, se ova argumentacija ispostavlja kao pogrišna, i protiv pravnoga i političkoga gledišća. Jeziki narodnih grup kao npr. gradišćanskohrvatski ili koruškoslovenski polag Članka 7 Državnoga ugovora se tribaju poistovjetiti (gleichstellen) sa „zemaljskim jezikom“ nimškim.
Zemaljski zakoni takaj predvidjaju izjednačenje (Gleichstellung) ovih narodnosnih jezikov u javnom prostoru, kao i dvojezične topografske seoske tablice, dvojezični način podučavanja i drugo. Zemaljska politika, i u Gradišću, se priznaje većjezičnosti i većjezičnomu identitetu. U medjuvrimenu je udomaćeno, da je ovo semantično priznavanje postiglo poseban stav u politički govori i tim postalo neizostavno.
Ali samo priznavanje jezikom narodnih grup, bez da bi to ispunili sadržajem, jer se jednostavno ignorira smisao zakonodavstva i pokazuju na to, važna stvar, završavaju u izumiranju jezikov narodnih grup.
Jezik je već od samih riči, jer posreduje i kulturne vridnosti, ke obogaćuju život i stvara emocije, da bi se ljudi ćutili srićniji. Dvojezičnost u javnom prostoru je očitovanje ovoga svega za druge, ki u tom sudjeluju bez da pripadaju ovomu jeziku. Kulturne institucije, domovinski muzej i Crikva u općina su živi primjeri za to.
Tako se i općine strukturalno i nje zastupniki i stanovniki i stanovnice se već ne bi smili suprotiviti toj većjezičnosti, nego bi tribali živiti mirno jedni s drugimi, u medjusobnom poštivanju. Očuvanje većjezičnosti i otvaranje javnoga prostora za gradišćanskohrvatski ležu u našoj skupnoj političkoj odgovornosti.“
Ovo sve u Erdostovom obrazloženju ima cilj da „kako iz emocionalnih ali i pravnih, političkih i socijalnih uzrokov stavlja potribovanje, da službeni spisi odnosno letki (i tiskani i elektronski) općine Novo Selo od sada budu dvojezični, nimški i gradišćandskohrvatski. U svi javni sredstvi komunikacije neka dvojezičnost bude životna stvarnost. U ti su naravno uključeni i obrazovne ustanove općine — škola i čuvarnica. Serdar Erdost stavlja molbu da bi načelnik Karel Lentsch i općinski savjetniki u ovom jubilarnom ljetu za Novo Selo stavili povijesni znak za dobrobit svih i za ostvarenje zakonodavstva.“