Mogli bi govoriti odnosno pisati o njemu kao krešćavoj, glasnoj osobi – iliti o blistajućoj ličnosti. Bolje najvjerojatnije odgovara ovo drugo, zadnje. Horsta Horvatha mogli bi nazvati livom polovicom mozga Gradišća, dakle socijalno dušno spoznanje, savjest ove zemlje. Ov „Gospodin Gradišće“ je socijalni, demokratski, dakle črljeni borac za sve slabe i siromašnije, zapostavljene, potlačene i prikraćivane. Ako bi bilo funkcije zemaljskoga predsjednika, u reprezentativnu funkciju – analogno saveznomu predsjedniku – Horst Horvath tribao bi kandidirat i bio bi najvjerojatnije i izabran.

Jur mnogo ki je odlikovan ali Horst Horvath bi zaslužio najviša zemaljska i savezna odlikovanja (bez obzira da se ne more potužiti da ga javne institucije i nevladine organizacije ne bi jur bile častile i odlikovale). Pred svim bi si to bio zaslužio i zato, jer se zalaže za male, mlahave, im posudjuje njegov glas je riva, vliče i postavi najpr, i išće i stvara i ostvaruje mogućnosti za nje.

Pred Horstom Horvathom triba skinuti kapu za sve to, ča je u prošlosti jur stvorio i ostvario a zato ga svakako triba postaviti u red najznamenitijih živih Gradišćancev i Gradišćankov. Njegove zasluge za najmanju i najslabiju narodnu grupu u Gradišću, za Rome i Romnije ga još posebno ističu, jer zahvaljujući njegovim kontaktom, vezom i njegovomu angažmanu je znatno doprinesao dizanju ugleda gradišćanske romske narodne grupe.

Horst Horvath je tip angažiranoga borca, menedžera, kakovoga bi tribali a svakako i zaslužili gradišćanski Hrvati. On bi nas mogao pozicionirati i promovirati pred svim i u većinskom spektru i Gradišća i Austrije. To je ča nam najvećim dijelom fali. Gradišćanski Hrvati se po staroj tradiciji koncentriraju samo na sebe – ča je pravoda i najvažnije – ali za nas se premalo zna u većinskom narodu. Ako podrobnije posmatramo situaciju u Gradišću, onda moramo, nažalost, opaziti da za nas ništ i malo, svakako ali premalo znaju još i u susjedni seli. Ako pak idemo u Beč, nam falu multiplikatori, nedostaju angažirani ljudi u viši služba i politički funkcija. Moramo nažalost i priznati, da bivši aktivisti i nekadašnji borci svoje današnje pozicije dovoljno ne stavljaju u službu hrvatske narodne grupe, da bi digli ugled a tim i uticaj s tim ciljem, da nas javnost bolje opaža, upoznaje a tim i uspješnije moremo postupati u naši zahtjevi i potribovanji u korist očuvanja jezika i kulture a tim i identiteta.

Ukoliko bi Horst Horvath u tom mogao pomoći, o tom samo moremo sumnjati i pretpostavljati da bi to mogao. A ako bi on to mogao, to bi mogli i mogle i drugi i druge. Samo je potribna svist, samopouzdanje i želja – pak bi se vjerojatno i ugodalo!