Još dugo nismo u „post korona času“, ali jur je zapravo svagdir opet moguće tako živiti i uživati kako je bilo pred koronom. Koronu pravoda nismo preobladali a ov (bezbroj puti dokazani i smrtonosni) virus — kako prorokuju stručnjaki — je došao „da ostane“. Ali javni kako i privatni tako i poslovni život se je počeo opet normalizirati, iako danas još ne znamo kako će izgledati ova nova „normala“. Činjenica je, se neke stvari dogadjaju isto tako atraktivno kako i prije — a na drugu stranu mnoge stvari su krenule dosta žilavo. Za to ima nekoliko primjerov.

U nogometu na primjer su stadioni opet puni. Športu očigledno nije naškodila koronakriza niti brojna zaključanja. A sudeći po brojni medjunarodni kvalifikacijski liga u nogometu ni kvaliteta nogometa nije uškodjena niti se broj gledateljev nije smanjio.

U poslovnom životu su se mnogi privikli na domaću službu odnosno home-office i se već ne želju vrnuti na djelatno mjesto. Mnogi stariji ćedu radje u uranjenu mirovinu, nego da bi se opet vrnuli u ured ili poduzeće u kom su djelali do pred koronom.

S pogledom na domaću hrvatsku i manjinsku scenu još nije čisto jasno, ćemo li se moći vrnuti na prijašnji standard ili puno toga jednostavno već neće biti ili znamda drugačije i u drugom obliku? Kao primjer neka služu dvi vrhunske narodnosne muzičke priredbe u Beču. Na koncert Dubioza Kolektiva, Coffeshock Companyja i Turbokrowodn u Simm-Cityju je došlo dvi tisuć ljudi — a na »Tura šarolikosti« o 100-ljetnoj povijesti Gradišća iz gledišća narodnih grup i većinskoga naroda s Bruji, Maxom Schablom, Ferijem Janoškom i drugimi muzičkimi zvijezdami i odličnim glumcem Christophom Krutzlerom samo par dani kasnije u istoj modernoj dvorani u Simmeringu je došlo samo kih 70.

Je to pitanje, sadržaja, tematike, promičbe iliti reklame? Je to pitanje interesa ljudi ili starosne dobe ljudi ki bi se tribali zanimati zato, dakle bi tribali i dojti na takovu priredbu? Produciramo s dobrim dijelom mimo mladih ljudi, ne znajući ča je zanima — ili se ne brinu za manjinske teme, povijesne sadržaje iako je vrlo atraktivno predstavljen i provokantno interpretirane? Je problem u tom da „stari“ nešto produciraju i nudu sadržaje za mlade i se ufaju da ćedu je moći zadobiti za svoje teme i sadržaje? Koliko sve to uopće još zanima Facebook-, Twitter-, Instagram- itd. -generacije.

Je samo korona prouzrokovala lom i u publiki — ili „vjekovječni mladi“ ipak već ne moru pogoditi duh vrimena? Pravoda, gradišćanskih Romov u Beču nima, niti onde nima gradišćanskih Madjarov. Gradišćanski Hrvati u Beču očito za ovakove teme imaju malo sluha, a mlade ovo ni najmanje ne pere — a većinu naša pozicija ionako ne!