Petar Tyran

Gdo jur zna, koliko svega se more „natrpati“ u 60 ljet života? Činjenica je: čuda! Zavisi naravno od do­be kada gdo kade živi, kakova su vrimena. Mirna, burna — vesela, turobna — osamljena, društvena… Naravno, ovi­si i od naravi, karaktera dotičnoga človika, koliko je pripravan doživiti na koliko je „friži*) spreman“, će li „sve pre­živit?“ i koliko se „more mi­riti (smiriti)“ — kako jači Tedi Spa­l­ato u toj toliko ganutljivoj, dirljivoj jački.

Gdo prati hrvatsku scenu u Gradišću, školsko podru­čje, pedagoško postupanje, k­aritativno zalaganje, dobro­tvorni angažman, folklorno nastupanje, kazališnu scenu, zabavni svit i puno, puno dru­go zna o komu je rič: o Ljubi! Za neke je jednostavno Lju­ba, za druge je Gospa Ljuba, za trete je „Schwester Lie­be“, za četvrte gospodja Ljuba Pa­latin-Wild, za pete dobra duša, za šeste „kumplj“, za sedme (ovo je sveti broj) vje­r­na svemu ča je vjere vridno… a tako bi mogli nastaviti, odvisi kako daleko gdo zna ili kani brojiti!

Nje bogati život opisati je velik duševni ali i jezični iz­a­zov, jer je zapravo takmičenje u pisanju ili sprogovaranju, da, i glasno vikanje, da bi svi čuli, pridjevov, pozitivov, ko­m­parativov i superlativov. Koli­ko je to odgoj, koliko brojna braća, koliko teplo gnjazdo, koliko ponekad teške, okolnosti, koliko je to zdravlje — ko ponekad i već ne kani slu­žiti — ili koliko je to druženje s pravimi ljudi, koliko je to uz sve to iskustvo s teškimi okolnosti, pogledi u diboke jaze nesriće i tuge, a pak opet i ufanje, srića i zadovoljstvo a na zadnje i zaufanje da će sve okrenuti na dobro? Gdo zna ča je od toga jače? mo­re­bit i to sve skupa — u jed­nom loncu — načinja človika.

Ovo je Ljuba, a sigurno još puno svega toga već i jače i diblje i iskrenije i otvorenije, uspješnije, vjerojatno i puna  nesigurnosti, sumlje, dvojbe, straha i skrbi i svega toga ča sačinjava život, ča su začini u toj životnoj kaši, ku nam kuha negdo drugi — ali mora­mo i sami dodati svoje.

Gospa direktorica, gospo­dja Palatin-Wild ili jednostav­no Ljuba! More krsno ime bolje, točnije iraziti karakter, sposobnosti, ćuti, angažman i uvjerenje človika, žene!? Sa­mo jedan primjer gdo je i ka­kova je Ljuba, jer uprav sada tako dobro paše u naš čas, u to ča se sad dogadja pred na­šimi vrati, jur u našem dvoru: Kad su 1989. istočni Nimci bižali iz komunističke diktature i su prik Madjarske našli mala vraca, kroza ka su mo­g­li pobignuti u to ča su gledali za slobodu i blagostanje. Još granice nisu bile otvorene. Iz­biglice (danas ih eufemisti­čki nazivamo migranti) su došli po lapti, loza, poto­ki i blatu iz ugarske na austrijsku stranu. Jednim roditeljem se ugodao big prik granice u Klimpuh, ali su zgubili kćer u Šopronu. Ljuba se je odlučno odve­z­la prik granice i je divičicu pod haljom šmugljala u Austriju!

Kategorije