De facto ju jur dugo imamo, sada ju imamo i de jure: Konferenciju predsjednikov i potpredsjednikov svih šest Narodnosnih vijećev, Savjetov za narodnu grupu. Pri osnivajućem spravišću u četvrtak, 4. novembra su si sada dali još i naziv „Stalna konferencija predsjednikov Savjetov autohthonih narodnih grup u Austriji“.

Asocijacija Prezidiju načelnikov i vicenačelnikov iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin Gradišća nije toliko tudja, ako se zna da se ovde uglavnom radi o inicijativi SP-u bliskih narodnosnih funkcionarov. Ako pogledamo najzad u povijest Prezidija — ki je kao društvo utemeljen 1977. ljeta ali je kao organizacija postojao jur od početka 1950-ih ljet kao manje više labava (lose) asocijacija SPÖ-načelnikov, vicenačelnikov i općinskih savjetnikov hrvatskih i mišovitojezičnih općin — onda vidimo jasne paralele: postignuti višu akceptanciju u politiki, usnopiti i fokusirati svoja potribovanja i tim dobiti morebit već sluha u javnosti a pred svim i u nadležni institucija i politički tijeli.

Prezidiju se je to tada bilo ugodalo, jer ih je socijalistička politika bila slušala i slijedila njevoj doktrini, ka je bila jasna asimilatorska. U tom se ova novoutemeljena Konferencija sigurno razlikuje, i ako je i tadašnji Prezidij — ki i danas još postoji i ima „živu subvenciju“ — isto mislio dobro i je napredak Hrvatov i Hrvatic u Gradišću vidio u tom da dobro i pravilno nauču nimški, jer s hrvatskim nećedu daleko dojti i je put tom napretku da ostavu svoje zastarano hrvatstvo a da se jezično nikako nesmu pridružiti „srpskohrvatskomu“ (ča pravoda nikada nije bila opcija) a još manje tadašnjoj Jugoslaviji a kašnje pak Republiki Hrvatskoj. U tom zadnjem se pravoda socijalisti puno nisu razlikovali od službene politike ÖVP-a, ki ima čisto drugu politiku prema Južnotirolcem nego prema gradišćanskim Hrvatom.

Ali imamo sada okrenutu situaciju u prispodobi s prošlosti: vlada sada je tirkizna odn. zelena a za narodne grupe nadležni činovniki još iz SP-vlade. Ova novoutemeljena Konferencija i jasno kaže, da vrhovni zastupniki narodnih grup u Savjeti s tim savjetodavnimi gremiji nećedu daleko dojti, jer se (barem u hrvatskom i slovenskom) Savjetu jedni druge uglavnom blokiraju odn. uopće se ništ ne rješava.

Ta „demokratski put“ dojti do nekoga rješenja ili barem skupnih temov i programov je vrlo težak u tako veliki gremiji. Iz toga gledišća je razumljivo, da se ovih šest aktualnih predsjednikov već ne želji zaustaviti u „domaći“ Savjeti će si nadoknadno preskrbiti legitimaciju za svoje postupanje. Martin Ivančić, predsjednik Konferencije sada ima još dodatna četira ljeta da gura „svoju“ manjinsku politiku. Stanko Horvat se tomu jasno suprotivi. Čeka nas vrlo zanimljiv „dvoboj“!