Ne samo morja i zemlje su onečišćene plastikom. I vrtljarice i vrtljari moru paziti, kako djelaju u vrtu.

Jedna od mojih najdražih zadać na protuliće je presadjenje komposta i nanošenje toga na gredice. Uhodalo se je, da si vržem zdjelicu uz kompost, ku napunjujem sa svimi timi stvari, ke ne slišu tamo. A svako ljeto nanovič se čudim, kako je to nek sve došlo tamo nutra. Plastik, a pred svim mikroplastik igra i u naši tli malo podcijenjenu ulogu. Savez za okoliš je za Nimšku izračunao, da se svako ljeto unosi 13.000 tonov plastike u zemlju. Najveći čimbeniki su mulj (Klärschlamm), folije za agrarnu produkciju i kompost. Prik 1000 tonov plastika se unosi putem onečišćenoga komposta.

Moj vrt i mali kompost mi pokazuju u malom ov tok plastika. Dokle sam hitila zemlju kroz rešeto, sam našla pakovanja od cukrićev, plastične značke, plastične vrčice, nalipnice od povrća i zlati konfetti (od partyja na susjedstvu pred četirimi ljeti!) Ove cijele kusiće se još moru i sortirati. Pritom se uvijek pitam, koliko toga se je jur tako razdrobilo, da to prostimi očima već ne vidim. Takozvani mikroplastik je naime pravi problem u tlu: More uticati na ph-vridnost tla ili zaustavljati klicanje. Aditivi u plastiku se moru isprati i tako otrovati organizme u tlu. U različni organizmi tla se je jur našlo mikroplastika, a još i mrkve na primjer moru sa svojimi žilami primiti mikroplastik, ako je nek dost mali. Uprav u tu gredicu sam ljetos velikodušno metala komposta...

A pokidob se ov mikroplastik ne more jednostavno izvaditi iz komposta, mali podsjetnik za nas, kako ga svisno obajti. Obično kompostiramo kinč od grobov, ke podvaramo. Ali tamo se mora jako paziti. Na božićni varijacija rado koristu kakove sprayje, da se sve lipo krisi, sve jako čvrsto zataknu metalnimi ili plastičnimi žicami, a najgorje su ove spužve, kamo zataknu kitice. Ove se ponekad jur raspadju, kad je u ruke zameš. Čuda puti nahadjam i vrčice iz plastika. Novokupljene rasline imaju ovakove stvari na sebi. Ali i ja imam takovu posebnu žicu omotanu s plastikom. To u prvi ljeti još nije problem, ali po nekom vrimenu se vidi, kako se ta materijal troši i raspadja. Nakanila sam si, da se samo već koristim vrčicami iz prirodnih materijalov.

Kupljeno povrće i sadje rado ima kakove nalipnice na sebi. Ove se moraju svisno odstraniti. U medjuvrimenu to djelamo direktno po kupnji, da u stresu već nigdor ne hita koru od banane s nalipnicom na gnjoj. Mriže i folije u vrtu. Zeci jako rado pohadjaju po moji gredica. Mlado povrće zato čuvam mrižami od njih. Nažalost vidim, kako se ovakov materijal friško raspadje i odleti. Morebit tribam konačno gradju. Kad si kupim kakove raritete, ostavljam rado ove značke unutri, da si zapamtim ime, u slučaju, da kanim toga već. Ali u kompostu svako ljeto vidim, kako se otkinu, a onda zgubljaju. Učim se i sada je veljek zamem van i vodim unutri mali plan, na kom si zapišem, na kom mjestu imam ku vrstu.

Tereza Grandić