Nismo bili euforični — ali veselili smo se ipak, kad je nova tirkizno-zelena Savezna vlada ovu jesen zaključila, da će državnu pineznu potporu za svih šest narodnih grup skoro poduplati na sada 7,9 milijuni eurov godišnje. Moglo se je dogoditi u minuli ljeti i desetljeći da su ovi državni pinezi — kaplje vode na vrući kamen —kvarili i karaktere primateljev ovih pinez, pred svim i onih ki su uvijek imali ćut da su došli prekratko, da su dostali premalo ili uopće ništ iz toga tako slabo napunjenoga „korita“.

Ča bi bilo rodnije tlo za ljubomornost a pak i nenavidnost, nego ćut da se nekomu nešto skrati nač misli da ima pravo. Principijelno triba jasno i glasno tvrditi, da su svi zaslužili, svaki na svoj način, da se cijeni, poštiva i podupira nje i njegovo djelo i angažman. Ali je i dobro poznata činjenica, da je najlaglje razdvojiti, rascipiti i posvaditi ljude med sobom, ako se ne pravično dili i dodiljuje. Do sada smo se uvijek mogli zgovarati na Savezno kancelarstvo odnosno tamošnje odgovorne činovnike i činovnice, da „pravično ne“ podiljuju ta ionako tako skromna sredstva. Sada je nastalo malo drugačije. Sada je već pinez i narodne grupe same imaju već mogućnosti same odlučiti o podjeli tih državnih potpornih sredstav. Sada člani hrvatskoga Savjeta za narodne grupe odn. Narodnosnoga vijeća imaju zadaću, da sami pravično i dalekovidno podilu te pineze — kih je pravoda svenek premalo. Sada se je ispostavilo, da je potribna mudrost, znanje, dalekovidnost a naravno i velikodušnost onih ki zaista odlučuju o podjeli. A to smo sada mi sami, to su oni ljudi ke su naša društva i organizacije predložila za ta Savjet odn. Vijeće.

Znamo iz iskustva da o tom u stvarnosti odlučuju dvimi, trimi. A zato je još važnije da onde odlučuju ljudi, ki su i karakterno jaki, ki su u centru naše hrvatske narodnosne scene, ki znaju ča se dogadja, ča triba poboljšati, pojačati i vač triba dalekoročno uložiti da bi se obistinio najglavniji cili, za ki svi velu da im je vrhovni: očuvanje hrvatskoga jezika i kulture i na selu i u gradi, dakle i u Beču. Sada je važno da ovi naši zastupniki u hrvatskom Savjetu/Vijeću najdu pravi način, prave riči i da odgovorno raspravljaju, savjetuju a paki odluču. Velika je to zadaća a još veća odgovornost i to povjerenje si savjentiki i savjetnice moru zaslužiti svojim djelovanjem i svojimi o dlukami. U buduće će biti potribno još već iskustva u zahadjanju s našimi ljudi u pojedini društvi, još već će biti potribno da se ne raskalja nego spaja. Još već će biti potribno da se opet pelja medjusobni dijalog svih društvenih i političkih strujanj — čim se u zadnjem času ne moremo podičiti — i neka si svi dobro premislu svoju odgovornost ako rivaju u Savjet/Vijeće!

Kategorije