Velikoborištofac ima samostalnu izložbu u gradišćanskoj zemaljskoj galeriji imenom „Zrcalo, zrcalo, ...” i kaže umjetnikov pogled u sadašnjost uključujući njegovo dicu.

Zadnji četvrtak, 30. junija, je Zemaljska galerija Gradišće otvorila izložbu Klausa Ludviga Kerstingera. Ljetna izložba kaže kipe uglavnom velikoga formata ki kažu pogled umjetnika na aktualna dogadjanja i pred svim na jako brzu i djelomično neshvatljivu sadašnjost.

Pri otvaranju su kuratorice Tereza Gabriel i Margit Fröhlich istaknule kako Klaus Kerstinger sa svojimi kipi zrcali aktualnu situaciju, ali i sadašnjost svakoga pojedinoga. Zato i naslov „Zrcalo, Zrcalo...” (Spieglein, Spieglein...)

Umjetnik sam je prispodobio svoje moljanje kot pisanje dnevnika, samo da to on čini kistom a ne perom. Tako izrazi svoje doživljaje i sanje, ali i sanje njegove dice.

A dica igraju za Klausa Kerstingera veliku ulogu. Jur na prvi pogled se je vidilo da kipi znatno niže visu nego je to obično. Tako kani i dici omogućiti pogled na kipe.

Kot točnijega pogleda na kipe se vidi, da su i njegove dvi kćere Marie Theresa i Cornelija umjetnice. Na neki kipi su one polipšale tatine kipe, a to apsolutno svisno i u skupnom procesu s tatom.

Pri pokazivanju sadašnjosti materijali nisu važni za umjetnika. Tako postoji inštalacija s baloni, a druga s inštalacijskimi civi za struju. Posebnost su i nazivi za kipe. Ovi nisu za Klausa Kerstingera važni i nastanu stoprv po dogotavljanju slike. Pokidob brojni kipi imaju i kakovu rič ili rečenicu kot dio kipa, je to čudakrat ujedno i naziv. Pokidob imaju u zemaljskoj galeriji svi kipi ime, je on sam većkrat morao pogledati ki kip je zaistinu mišljen.

Pri otvaranju se je čudakrat spomenulo i od strani umjetnika i od strani drugih govoračic gradišćanskohrvatsko porijeklo. Na jednom kipu je tako i zapisana dvojezična rečenica „Na oči was du siehst”.

Otvaranje izložbe je imala naprik Klaudija Priber, peljačica odjela za umjetnost u Zemaljskoj vladi. Ona je istaknula kako pozna Klausa Kerstingera od skupnoga časa u gimnaziji na Gornjoj Pulji. Ona ga opisuje kot umjetnika jur za školsko vrime.

I ako Kerstinger živi sada u Gornjoj Austriji je on još uvijek povežen Gradišćem i kulturni umrižitelj u svojem rodnom kraju, tako Klaudija Priber.

Med gosti izložbe su bili tako i brojni Velikoborištofci, med drugim od gimnazije i njegov bivši učitelj za likovni odgoj Manfred Leirer, kot i drugi prijatelji i ljubitelji gradišćanske umjetnosti. Izložba u Zemaljskoj galeriji je otvorena do 18. septembra.