U Vincjetu održala je klapa Dičaki jednu od završnih priredab velikoga Erasmus+ projekta. Projekt je rodio med drugim novi priručnik o klapskom pjevanju.

Vincjet – Klapa Dičaki ima zanimljivu povijest u koj se shranja i uzrok, zač se grupa muži svih starosti zove „dičaki“. Peljač grupe, Čembanac Andrija Benčić, je naime počeo ov projekt s grupom dičakov, s kom je oblikovao maše. 2018. ljeta su onda počeli redovito probati i nastali poznati i širjoj javnosti. Samo jedan problem da su imali: Iako su se zvali klapa, glušili su već kot zbor, šalio se je Benčić u svojoj skoro jednojezičnoj hrvatskoj moderaciji pri završetku Erasmus+ projekta u Vincjetu.

Nepostojeće znanje o klapi u Gradišću

Priredba, prošlu subotu 30. septembra u dvorani u Vincjetu je bila jedna od cijele serije priredab u okviru Erasmus+ projekta „Škola tradicijskog pjevanja”. U ovom projektu su se uz domaćine završne priredbe u Vincjetu našle i grupe kot ženska vokalna skupina Biseri iz Unde, klapa Ravnica i klapa Rožica iz Devinskoga Novoga Sela, klapa Mali grad iz Slovenije i muška i ženska klapa Kastav iz Hrvatske.

Znati, kako mora glušiti klapa i pred svim najti podloge za voditelje, to da je u Gradišću, ali i na internetu bilo teško, povidao je Benčić, a Sabina Balogh od Biserov ga je potvrdila. Na internetu je Benčić onda i našao Sašu Matovinu, peljača klape Kastav, ki se je isto upustio u ov veliki projekt, ki je durao 22 misece i oficijelno završava 14. oktobra.

Ostat ćedu priručnik i lipi spominki

Projektni tim klapov iz pet držav stavio si je velike cilje. Pohadjali su se medjusobno. Tako je Sabina Balogh povidala, kako joj se nastavila gusinja koža, kad su na pohodu u Kastvu zajačili muži domaće klape. Prijateljstva i nova spoznanstva su takorekuć bili sporedni produkt ovoga velikoga projekta.

Drugačije su imali sastanke online, priredili su ovo ljeto praktične djelaonice sa stručnjaki iz Hrvatske, kade su člani klapov, a i zainteresirani ljudi iz okolice mogli učiti najvažnije o klapskom jačenju.

Srce projekta je bio priručnik za klapsko pjevanje, „da imaju na koncu što u ruki“. Materijala o klapskom jačenju, iako u Gradišću tako obljubljeno, je falilo. A to da je potriban, ako se kani dostignuti odredjeni nivo, priznao je Benčić.

Debeli priručnik vrijeda i na internetu

Kako izgleda rezultat projekta, to su si brojni pohodniki priredbe u Vincjetu mogli pogledati. U debeli črljeni mapa zapisan je na kih 100 strani priručnik za klapsko pjevanje u pet poglavljev. U njem razlažu za zainteresirane, a pred svim i za peljače klapskih sastavov gradnju i stil klapskoga jačenja, razjasnu tehniku glasa i pišu o tom, kako se tribaju prezentirati klapske jačke publiki.

Priručnik napisan je na hrvatskom jeziku, bit će sadržajev na svi jeziki sudjelujućih držav. Priručnik je besplatan i dostupan na web-stranica društav.

Mali uvid u to djelovanje dao je Saša Matovina, kad je na koncu prvoga dijela priredbe učio publiku tradicionalnu jačku uz pomoć muške klape Kastav i klape Dičaki. Lako razumljivo razložio je, kako se uskladu glasi i ku funkciju ima svaki glas. Publika je bila vrla, zajačila je kot završetak prvoga dijela cijelu jačku.

Završetak s gosti iz Kastva i domaćimi grupami

Najzad k klapi Dičaki. Oni su otvarali priredbu u Vincjetu. Zaminili su svitloplave pase za plavo-srebrne prsluke, a i prez toga vidljivoga znaka, bi se čula razlika. Dičaki ov put u malo manjem sastavu predstavili su narodne jačke iz Gradišća, ali ne slušajući tekst, mogle bi jačke poticati i iz Omiša.

Benčićev san, da već ne glušu kot zbor, je ov projekt definitivno unapredjivao. Ženska i muška klapa iz istarskoga Kastva začarale su opet jednoč južno Gradišće i su bile nagradjene velikim aplauzom – zasluženo. Već puti odlikovane klape su bile zaistinu dobar izbor za ovakov projekt, ar svakom svojom jačkom pokazuju u ki smjer bi se mogle klape iz drugih držav, a pred svim iz Gradišća, razvijati.

Konac velikoga projekta morao je naravno biti i glazbeno uokvireno i dugo posvećeno. Bahetaši i Pannonix zabavljali su goste još dugo u noć.

TG