Knjiga o moravski Hrvati, ka sadržava ne samo šare nošnje nego i tužnu povijest ove narodne grupe je izašla sada i na nimškom jeziku. Kolo Slavuj je oblikovao prezentaciju u Hrv. centru.

BEČ — Moravski Hrvati, najsjevernija skoro otkinuta grana gradišćanskih Hrvatov, poznati su za svoje bogate i jako šare nošnje, ali i za škuru tužnu povijest koncem Drugoga svitskoga boja.

»Farbe hrvatske Morave« se morebit zato zove nova knjiga o moravski Hrvati, ka je prvo izašla na češkom jeziku. Prošlu srijedu su u Hrvatskom centru u Beču predstavili nimški prijevod. Priredbu su s moravskimi jačkami oblikovali člani Kolo Slavuja.

Lenka Kopřivová i Eliška Leisserová su potomkinje moravskih Hrvatov. Kopřivovini staristarji bili su jedni od rijetkih familijov, ki su po Drugom svitskom boju ostali u Frelištofu. U stanu polig frelištofske crikve su Šnajderovi redovito primili goste, med njimi i Hrvate, ki su pohadjali svoje rodno selo i svoju rodbinu. A pominalo se je po hrvatsku, ar su bili Hrvati.

Unuka Lenka Kopřivová je takaj bila čuda puti na pohodu i je tako još nesvisno slušala i sprohadjala zadnje Hrvate, ki su se još rodili u ovi nekada veliki hrvatski seli. Stopr kad su Kopřivová i nje braća jur bili odrasli, su se počeli aktivno angažirati. Stara generacija kulturnih djelačev je naime ostarila i već nije bila u stanju obdržati djelovanje. Tako se je ona primila toga izazovnoga posla.

Ako umremo, neće već biti ništ

Moravski Hrvati i djelovanje mlade generacije kot su to Lenka Kopřivová i Eliška Leisserová su zanimljiv primjer za to, da je proces izumiranja čuda puti duži nego se misli i da se ga more do neke mjere i prekinuti. Kopřivovu su naime bolile izjave starih ljudi, ki već nisu imali ufanje, da će za njimi ča ostati. „Inako je jur sve svejedno, ako umremo, neće već biti ništ“.

Nisu imali pravo. Našla se je nova mlada generacija, ka je s vrimenom rasla. Sve već mladih se je priključilo. A kot je Kopřivová gizdavo rekla: „Zaista se nemore reći, da su moravski Hrvati izumrli – još ne!“

Povijest nije jednostavna

Lenka Kopřivová i Eliška Leisserová su študirale povijest odnosno etnologiju. Literatura o moravski Hrvati da je bila jako površinska, malo plitka, a i pred svim jur zastarana.

Kopřivová je jur pred 12 ljeti počela ispitivati staru generaciju, a i njevu dicu i je tako nakupila veliki broj – ona misli kih 100 – snimkov o žitku moravskih Hrvatov.

Knjiga je bila mogućnost, da se s jedne strani zatvara ta luknja u literaturi i da se s druge strani i prezentira najzanimljivije dijele skupljanoga materijala. Eliška Leisserová da se je onda povezala sa znanstveniki i stručnjaki iz različnih područjev, ki su sa svojimi članki dodali različne perspektive i kontekste ovoj modernoj knjigi.

Moderatorici večera Katarini Tyran se je uprav to osebujno dojmilo. Na to veli Lenka Kopřivová: „Da, ti to znaš. Povijest nikad nije jednostavna. Ali ne samo povijest, sve ča naliže ljude, nikad nije jednostavno!“

Povijest – Jezik – Kultura

Knjigu »Farbe hrvatske Morave« su podilili na tri dijele. Pod velikim naslovom Povijest se znanstveniki – med njimi i mnogi s hrvatskimi korijeni – bavu različnimi temami.

Od naseljenja – ovde se more najti i čuda informacijov, ke valjaju i za sve gradišćanske Hrvate – do današnjega hrvatskoga identiteta južnomoravskih familijov. Ali ne samo to, František Zbořil se je bavio starimi matrikulami iz crikvenih knjig i je tako mogao rekonstruirati cijela rodoslovlja Frelištofa, Prerave i Gutfelja. A i Hrvati iz Gradišća da su se tamo zaputili.

Tako da je Zbořil jur premišljavao, je li neće u svoj informacijski sustav dodati i matrikule iz drugih područjev Hrvatov – vjerojatno bi se ka ta rodbinska veza našla.

Lenka Kopřivová je na prezentaciju knjige u Hrvatskom centru i kratke snimke sobom zela. Ona se je trsila, da pelja sve intervjue po hrvatsku – a uspila je. Snimke su važni dokumenti i za ove generacije, ke ćedu ta jezik samo već po ti snimka poznati.

Pažljivi slušatelji su pri slušanju snimkov vjerojatno veljek opazili jezičnu bližinu Poljancem i Hatom. Lingvist Andrej Novik je uprav tu bližinu, ali i sve posebnosti jezika razložio u svojem opširnom članku o jeziku.

Drugačije nego u mnogi drugi publikacija je Novik to učinio na jako jednostavan način, za čitatelja prez predznanja. Poglavlju o jeziku su još dodatno dodali članak o topografski imeni u toj regiji, ka kažu na ovo koč kada većjezično područje.

Šare, bogato ukrašene nošnje moravskih Hrvatov fasciniraju, a su i uvijek fascinirale. Tako da je knjiga bogato ilustrirana i se more zaista gizditi lipimi i jako starimi kipići i se posvećuje nošnji i narodnimi jačkami i izrekami.

Prekrasne slike su dijelom zasluga slikara Otmara Ružičke, komu je isto posvećeno poglavlje u knjigi. Narodna kultura ipak obuhvaća i druga područja, ka su obično zanemarena.

Knjiga si pogleda i tipičnu arhitekturu, namoljane šare ornamente na fasada i tipične nacrte seljačkih stanov. Da je na Moravi postojala posebna hrvatska arhitektura kod pivnic, je isto zanimljiv detalj, ki se doznaje u knjigi. A i da je vino igralo važnu ulogu u seljačtvu se obdjela u posebnom članku.

Pohoditi moravske Hrvate doma

U Hrvatskom centru se nije samo prezentirao ov novi prijevod knjige. Lenka Kopřivová je u razgovoru s Katarinom Tyran predstavila i druge, velike projekte društva.

Frelištofski kiritof je jur širom poznat i privuče svako ljeto veliki broj ljudi. Zvana toga su izdali CD s novo interpretiranimi narodnimi jačkami ili prijevod knjige svećenika Alojza Maleca na češki jezik.

Najveći i nedovršeni projekt je muzej. 2005. ljeta je bilo jasno, tako Kopřivová, da se Hrvati već nećedu vrnuti u Frelištof i susjedska sela. Hrvatska vlada je onda sa ciljem stvorenja muzeja kupila stari farof u Frelištofu. Od onda se djela na tom, da se moru pohoditi Hrvate u Frelištofu.

Planirana je dodatna zgrada za različne svrhe. Farof je u medjuvrimenu renoviran. U njemu će se vrijeda otvoriti izložba o Hrvati. Izložba neka bude kot pohod doma. Gostoprimstvo i dobra ćut su naime bili stvar, ke su ljudi u intervjui uvijek istaknuli.

Doznati se more o doseljenju, o kiritofu i o raseljenju, a i o jeziku. Jezik da je bio jako važna tema. Velika hiža, ka se bavi tom temom je koncipirana kot doma, jer se samo unutar stana u samoj obiteljskoj jezgri pominalo po hrvatsku. Ljudi da su se drugačije i prilagodili gostom i se s njimi pominali po češku ili nimšku.

Slijediti čijem uzoru

Pri prezentaciji je postojala i mogućnost, priključiti se razgovoru na koncu priredbe. Suznimi očima da je Petar Tyran, ki je ončas povezao važnoga kulturnoga djelača stare generacije i moravskoga Hrvata Jožu Lavičku s austrijanskimi Hrvati, gledao snimke ljudi, rodjeni u trideseti ljeti. Nestajanje jezika da se grozi i Hrvatom u Gradišću, tako da se čini kot pogled u budućnost.

Gabriela Novak-Karall je tomu dodala važan aspekt. Hvalila je angažman i uzorno i pred svim profesionalno djelovanje društav i odgovornih. Ova knjiga da more biti i peldodavna za gradišćanske Hrvate. Čim veće je veselje, da čeka i hrvatski prijevod na financiranje i tisak.