Sa zakašnjenjem od ljetodan je počelo na Vazmeni pandiljak, 5. aprila slavlje i serija priredab povodom »450 ljetnaseljenja Hrvatov u Novom Selu na Hati«. U digitalnom obliku — kako smo u medjuvrimenu naučni — je Radoslav Janković iz Hrvatskoga Jandrofa držao predavanje na novom Youtube-kanalu Novoga Sela. Tema je bila naseljenje Hrvatov u 16. stoljeću i nadalje i takozvana „Mala Hrvatska“. Dosadašnji zaključak i status quo Jankovićevoga istraživanja je bio na svaki način otkriće, i to ne samo za Novoseoce.

Po već od ljetodan svakidanjega žitka u pandemiji smo se vjerojatno svi naučili kako najbolje iskoristiti ovu situaciju i iz toga i najti pozitivne posljedice. Tako je i Radoslav Janković silom prilike imao vrimena se baviti istraživanjem za opširnu knjigu jačak Hrvatskoga Jandrofa, odnosno JAČKARA te pokrajine. Popratno je u toku toga djela i otkrio nekoliko hrvatskih sel i naseljev, ki do sada još nisu (ili već nisu) bila poznata, ili nije bilo potvrdov, da su ta sela koč bila hrvatska. Rezultat toga je sastavio u tri karte, u ki se ovim istraživanjem kaže cijelo poznato područje naseljavanja Hrvatov, i to je još znatno veće nego je do sada bilo dokazano i poznato.

Do sada se je pretpostavljalo da su se Hrvati u 16. stoljeću naselili u današnje Gradišće ov — i onkraj granice — dakle sela, ka još dandanas poznamo i ka se razumu kao hrvatska, dijele Maračkoga polja (Marchfeld) kao područje ko je jur dugo asimilirano i ta tri sela u južnoj Moravskoj (današnja Češka), iz kih su hrvatsko stanovničtvo 1947./48. lj. U toku Beneševih dekretov razi- i zselili. Ova nova karta kaže dosta drugačiju i znatno proširenu sliku: područje naseljenja Hrvatov se proširuje prik ca. 250 km u višini i 150 km u širini, znači od južnoga Gradišća prema sjeveru skoro do Brna u Češkoj, od Beča do Trnave u Slovačkoj i do Malih Karpatov. S tom slikom dostaje pojam „Mala Hrvatska“ i znatno već smisla, za ki se je do sada mislilo — polag Jankovića — da je to samo nekakova legenda, i da se zapravo uopće ne zna, kade su se Hrvati tada zaista svakamor uselili. Većina toga područja odgovara od prilike četvrtini današnje Hrvatske i trećini današnje Slovačke. To znači, ta „slavenski koridor“ o komu je bilo po Prvom svitskom boju govora, da se Slaveni u sjeveru s onimi na jugu poveću prik — kako se je onda mislilo — neslavensko područje Austrije i Madjarske, je zaista koč postojao, naime u 16. stoljeću po naseljenju Hrvatov. Iako se to onda još nije razumilo kao neka vrst koridora, jer je sve bilo više-manje pod „jednim krovom ili korunom“ i ta čas i narode i narodnosti ne moremo gledati iz današnje perspektive nacionalnih državi ideologijom ka je s tim povezana.

Hrvatska populacija toga sjevernoga karpatskoga kraja je bila i tako prezentna i dominantna, da se u prvom standardiziranom slovačkom jeziku vidi i jasno uticaje hrvatskoga jezika. Dakle, u ovom kontekstu govoriti o Hrvati kao nekakova manjina se čini kao kontradikcija, pred svim ako polazimo od današnje terminologije, u koj se manjina definira kao marginalizirana i diskriminirana zajednica.

Polag Jankovića se je našlo 420 sel i 20 gradov s potvrdjenom hrvatskom populacijom, a geografska sredina toga velikoga područja naseljena je od prilike na Hati, znači kod Novoga Sela. Ova karta i Jankovićevo istraživanje nije samo proširenje na geografskoj karti, nego neka nam i bude proširenje u našem samorazumivanju, da nam bude svisno, da je današnje Gradišće — kao savezna zemlja Austrije i kao regija — samo ostatak nečega čuda većega, i kako brzo se je sve ostalo prema sjeveru pozabilo.

Svaka čast Radoslavu Jankoviću na ovom djelu i istraživanju, u kom je polag njegajoš „zraka“, znači još postoju izvori, iz kih bi se moglo najtii potvrditi još nekoliko sel i drugih povijesnih spoznajev. Dosadašnji rezultat Jankovićevih istraživanj je svakako jako puno vridan. To je dokazalai živa diskusija, ka je po predavanju slijedila putem Zoom platforme.

Način priredbe, predavanja i diskusije u digitalnom obliku ima naravno i svoje nedostatke, jer svakako fali osobno druženje i diskusija u analognom svitu, ali mora se spomenuti i pozitivan efekt i posljedica ovoga načina, naime da ovako postoji takaj mogućnost dostignuti ljude i publiku, ka znamda ne bi bila mogla dojti u Novo Selo na priredbu. A pred svim pri ovoj temi se mora reći, da bi bili ča velikoga propustili.

(Lidija Novak)