Polako se opet otvara naše društvo, sve manje oštra su zaključanja, lockdowni, sve već ljudi je cipljeno i tim se barem ufaju, da ih bilo ka varijanta koronavirusa odnosno COVIDA već ne more pogoditi. Političari a s njimi i uticajni gospodarstveniki i kulturnjaki su zaključili, da „moraju“ otvoriti ako kanu prepričiti ili obajti veće nemire, razbijanja a s tim u vezi i ranjenja i ubijanja ljudi.

Strašne slike nam različne TV-postaje šalju dnevno o demonstracija, pri ki nezadovoljni ljudi, siti zaključanja i željni susretanja, a tim i pijenja, stipljenja i lumpanja idu na cestu i glasno i masivno demonstriraju protiv sigurnosnih mjer i protiv zatvaranja trgovin i krčmov i restoranov i onemogućavanja priredab. To sve razumimo, iako ne idemo svi na ulicu i vičemo ni nosimo transparente, jer ipak mislimo, da sigurnosne mjere najvjerojatnije nisu tako bez veze i su nas ipak očuvale od još znatno višega broja zaraženih, teško oboljelih a konačno i umrlih od COVID-a.

Zač pravoda ne triba imati nikakovoga razumivanja, ako ekstremističke grupe podivljenih — uz zliku, zgovor da demonstriraju za ljudska prava i protiv oštrih koronamjer — razbijaju, tuču i zniču. Dosta jasni su oni, ki ove nasilne idiote nazivaju „ksindlj, ološ“ i s njimi triba zahadjati po staroj poslovici „klin se klinom zbije“ ! Jako kulturno to nije niti ne svidoči o bog zna kakovoj pameti. Ali gdo zna kako se s podivljenim nasiljem bolje i pametnije i kulturnije more zahadjati, neka se postavi u prvi red, još pred policiju ili vojsku i neka s argumenti pokušava smiriti ta od razuma vrlo odaljeni mob.

U medjuvrimenu ostaje opravdano ufanje, da će polagano i postepeno „otključavanje“ peljati do apsorbiranja toga nasilnoga šerega idiotov, i da ćedu se morebit upametiti ako se smiru i uvidu koliko stvarne škode činu — i kad on veliki broj demonstrantov bude spoznao, da svu tu škodu ku je napravio mali broj demonstrantov uza nje, oni moraju platiti i odgovarati za te zločine. Ta spoznaja bi mogla peljati do nove tučnjave, naime da „pametniji demonstranti“ počnu tući po zgora spomenutom obezglavljenom „ksindlju, ološu“!

Moguće da predstojeće otključanje smiruje situaciju i da nam otvara mogućnost, da bi se mogli vrnuti nekakovomu normalnomu životu. Jako smo bili inovativni u pronalaženju novih mogućnosti virtualnoga druženja: izlazenja na priredbe, druženja, muziciranja… još i kuhanja, bez da bi se digli iz naše naslonjače ili stolca pred ekranom. Bilo je to pravoda samo drugo najbolje rješenje.

Pokazatće se, je li opravdana sumnja a tim i pogibelj, da se ova koronakriza posebno negativno odražava na narodne grupe. Naš jezik, našu kulturu a timi naš identitet smo si očuvali pred svim i u medjusobni analogni, dakle stvarni kontakti!

Kategorije