Gdo je Jezuš? Do tridesetih ljet bio je drivodjelac. Živio je u miru u Nazaretu s narodom. Zaslužavao je kruh sebi i Mariji. Jožef je umro kao i svaki drugi človik. Gdo bi si bio mislio, da je on ta, ki je imao dojti, da je on drivodjelac, Bog, Sin Božji? Rekli su o njemu: Poznamo mu majku, pokojnoga oca, za koga se drži? Ča mu je udrilo u glavu. Kao drivodjelac bio je normalan, a sada neka najednoč veli o sebi, da je on Sin Božji.

 

Kad je nastupio išao je danom i noću piše od jednoga mjesta do drugoga. Ali zračio je veliku energiju na ljude i veliku ljubav. Gdo ga je doživio nije mogao ostati ravnodušan prema njemu, ili ga je priznao, primio, ili postao neprijatelj.

 

Stavljali su mu lečku, farizeji, ali davao im je odgovor, da su zamučali. Učnja bila mu je jednostavna. Uvijek je u prispodoba i pelda govorio, svi su ga razumili.

Ostao je vjeran svojemu poslanju i onda, kad je pao u ruke farizejov i izgledao je nemoćan. Ali kad su ga uhapšili, pitao ih je, koga išću, on im veli „Ja sam ta, koga išćete“, i svi su pali na kratko nemoćno na zemlju. Pokazao im je, da bi imao moć sve zničiti, ali on nije došao da ljude zniči, nego da im se smiluje i oprosti grihe i čeka do smrti, da se povrnu. Apoštoli su ga ostavili, Judaš ga je prodao za trideset srebrnjakov, ali on je ostao vjeran ljudem iz ljubavi do smrti. Volio je prijateljstvo. Lazar, Marija i Marta bili su usko povezani s njim. Kod groba prijatelja Lazara se je plakao skupa sa sestrami. Bio je i človik kao i mi, plakao se je i veselio s nami. Zabavljao se je i s dicom. Ali preveliku ljubav je imao prema bolesnim, ki su dohadjali k njemu u velikom broju i mnoge i mnoge je ozdravio. Skoro su jedan drugoga pogazili, tako su se rivali k njemu. To se je dogodilo, kad je ozdravio ukočenoga i rekao mu: Zami stelju svoju i poj domom! Svi su se pitali: Kako more človik sve ovo učiniti, ako je nek človik, to nek more božanskom moću činiti.

 

Pri posvećenju crikve rekao je farizejom, ki su ga provocirali: Ja i Otac Bog smo jedno! Bičem goni van iz crikve prodavače i nije se ih bojao on sām, a njih je bilo puno. Božanska moć u njemu. Ali kad bi bili Židovi vjerovali u njega, da je Sin Božji, ne bi ga bili križevali. Držali su ga, da psuje Boga, za koga veli da je njegov Otac i da su „Ja i Otac jedno“. I danas je tako. Mnogo je ljudi, još i med kršćani, ki dvoju da je Jezuš Sin Božji. To piše o sebi Huysmans: „Kad sam nastao 20 ljet star, počeo sam dvojiti u Boga. S trideseti ljet sam ga tajao, a danas klečim pred božićnimi jaslicami i mu se klanjam.“ Tipičan današnji človik, pun dvojbe, ali i vjere na koncu, prigne glavu.

 

Malo je ljubavi na zemlji, ku je Bog Otac svitu poklonio kad je svit stvorio. A svitu je zavladao grih. I Jezuš dojde, da uspostavi prvašnje stanje u svitu, da vjera i ljubav bude mjerodavna i ljubav Božja pobije grih.

Kategorije