Hrvatsko igrokazačko društvo Petrovoga Sela pod peljanjem redateljice Anuške Škrapić-Timár je ljetos bilo zavježbalo komediju, prijevod rodjenoga Petrovišćana Štefana Geošića »Sarce na pravom mistu«. S ovim igrokazom su Petrovišćani uspješno nastupali u Nardi, Židanu, u domaćem Petrovom Selu a konačno u Budimpešti a na zadnje i u Čajti. U ovoj komediji ide za to, da tri jur dosta zreli junaki obdjeluju domaće seljačtvo ali se pritom preveć ne kanu natezati. Dokle im pak službenka, pravi andjeo, pokaže put u ugodniji i atraktivniji život.
PETROVO SELO — Gdo nije dospio da si pogleda ov šalni igrokaz petroviskoga kazališnoga društva niti u sridnjem niti u južnom Gradišću, morao je otputovati i Budimpeštu u Jókai klub med budimskimi brigi. Onde, u 12 kotaru se i Hrvati sastaju na hrvatske priredbe a onde jur po staroj tradiciji nastupaju i Petrovišćani sa svojimi igrokazi. Terika Haklić je pozdravila svoje Petrovišćane i se na kraju i zahvalila. Med pretežno seniorskimi gosti bilo je viditi i neko mladje lice, ali se je jasno pokazalo, da bi i peštanski i budimski Hrvati hitno tribali pomladak i brzo obnoviti društvo.
Koliko su svi ovi Hrvati i njevi i ugarski prijatelji sve razumili u pogledu na petroviski jezik nije ni toliko važno kako je bilo po sadržaju jasno zač ide: za dobru ženu ka se je po teškoj sudbini svojega muža zagovorila, da će svagdir onde pomoći kade vidi da je pomoć potribna. Dakle andjeo čuvar, ki svagdir tako dugo ostane „u službi“ dokle je sve opet u redu, dokle sve opet spravi u pravi red.
S trimi Stipšićevimi ditići, Lencom, Mocom i Jokom to nije bilo tako lako ni jednostavno. Imali su dost veliko imanje ali su volili loviti, pecati ribe u bliskom ribnjaku, namjesto da bi se zgledali na posao i potribno djelo. Ali dobra duša, andjeo čuvar, službenka (Krista Zvezdić) si je bila svisna svojega poslanstva, svoje sama sebi naložene zadaće i je ove tri tako daleko spravila, da su počeli opet gospodariti, da su moderno razmišljali i da su se još i zaljubili u ovu svoju službenku. A samo da bi ostala, bili su svi tri još i pripravni da se oženu za nju.
No to ni autor a još manje prevoditelj nisu dopustili i našli drugo rješenje. Ostat će ona kod njih i im dalje peljati domaćinstvo, ako u svojem testamentu sve prepišu nećakinji i nje siromašnomu klinčacu, ki je odrastao bez oca, ki ga je zatajio. No ov testament je potpisan po volji andjela čuvara isto kako je i otac konačno priznao svojega sina i mu tim i njegovoj majki vratio ljudsku čast. Kršćanska je ovo komedija u pravom starinskom duhu s jasnom porukom i poukom: dobro će nadvladati, svejedno kako trnovit je put!
Petroviska kazališna družina uigrana je i poseban izvor za ljubitelje petroviskoga odnosno južnogradišćanske ikavice-stokavšćine. Ali je u tom ansamblu još puno već kapaciteta i potencijala i mogućnosti. Mogli bi se mirno poufati i na malo modernije kusiće, na malo tečniju inscenaciju — iako je dovoljno poznato, da nimamo toliko dobrih i šalnih i tečnih i modernih igrokazov, ki bi jezično odgovarali našim prilikam. Ali Anuš Škrapić-Timár ima dobru ruku i će siguro „nanjušiti“ ovo ili ono, znamda u riznici amaterskoga pučkoga (narodnoga) ili i profesionalnoga kazališća u susjednoj Hrvatskoj ili znamda i Austrije.
(uredn.)