Morebit ne spektakularne, ali svakako pažnje vridne su promjene u peljačtvu Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću. Dokle se je djelovanje ovoga, po svojoj definiciji centralnoga i najvećega hrvatskoga društva u Gradišću, u zadnji ljeti sve već koncentriralo na sridnje Gradišće, bi se djelovanje sada opet moglo usredočiti i na sjeverno Gradišće, pred svim na Poljance. Ovde i dandanas još živi daleko najveći broj Hrvatov i Hrvatic, ovde ima daleko najveći broj novodoseljenih Hrvatov i Hrvatic iz različnih krajev Hrvatske kao i BiH. Ov potencijal, čini se barem, je neiskorišćen iz hrvatskoga gledišća.
Pravoda, mentalitet Poljancev je drugačiji od Dolincev — a da ne govorimo o Hati, ki se uopće činu pozabljeni, zvana u HRVATSKI NOVINA. Nigdor nima toliko tamburaških i folklornih grup kako na Poljanci, nigdir nima toliko muzičkih grup — ke svirajui jaču i hrvatske jačke — kako na Poljanci. U navodno jur jako asimilirani odnosno ponimčareni veleseli okolo Željezna ćemo najti još puno ljudi ki govoru hrvatski, ki se ćutu kao Hrvati i Hrvatice, ali se ne želju uključiti u hrvatski pokret, ki bi im mogao osigurati daljnji opstanak kao hrvatska zajednica. Ov „poljanski otpor“ protiv puno čega ča je došlo i dohadja iz sridnjega Gradišća nije racionalan — ali ima ga. Dokle u južnom Gradišću imaju takorekuć „neriješiv otpor“ protiv riči ča, tako se u sridnjem Gradišću Hrvati nikako nećedu prilagoditi na što. Drugi primjer je pravati. U ovom su Dolinji i Štoji tako jaki, da naškolovana inteligencija jur i na Poljanci pravati gleda kao standardiziranu verziju glagola tribati i da se odricaju svojega prauhati ili prahati ča nije ništ drugo nego samo malo pretvoreni oblik od pravati, dakle nimškoga brauchen. Kod hatskoga nucati nije tako jasno, jer u standardnom slovenskom imamo isto glagol nucati ča znači da su Hati s ovom ričom vjerojatno došli u dodir u staroj domovini i su ju donesli sa sobom.
Ali vratimo se povijesnoj ulogi HKD-a. S tim da sada s Didijem Jurkovićem imaju jur malo zrelijega Poljanca, ki već ne gradi obitelj, jer to ima jur iza sebe, da je s Trajštofkom Helgom Machtinger u peljaljuću funkciju (tajnica) takaj došla Poljanka, koj ni Dolinji ni Štoji nisu tudji, i tim da je s Verenom Zeichmann došla Cindrofka, koj je hrvatski angažman zapečaćen na čelo i u glas, sada se čini nevjerojatno velikom šansa, da se Poljanci vraćaju u krilo HKD-a ili bolje rečeno, da se HKD vraća i u krilo Hrvatov i Hrvatic na Poljanci.
Da su izbori za predsjedničtvo svenek na Poljanci imaju sve povijesne uzroke, jer je HKD svoj čas na jugu doživio teški poraz, kad su L. Stubića iz protesta bili odibrali za predsjednika. Svakako je ovo velika šansa za HKD da se vraća opet u širje kruge u Gradišću.