Očito je u momentu dosta povoljna situacija u pogledu na bilateralne odnose med Republikom Hrvatskom i Austrijom. Vjerojatno je tomu uzrok i to, da Hrvatska stoji kratko pred ulaskom u eurozonu, da će pristupiti Schengenu odnosno biti primljena u Schengensku zonu i da je Hrvatska odlučila upeljati skupnu europsku valutu euro s 1. januarom 2023. ljeta.

To je očigledno uz ostalo pozadina malo boljega odnosa med ovimi dvimi državami, ke nisu susjedi ali ipak u jako „prijateljskom“ medjusobnom odnosu, kako se jasno i glasno kolportira s obadvih stran. S hrvatske strane je pravoda i vrlo pozitivno – za nas gradišćanske Hrvate – da hrvatski ministar vanjskih poslov i europske integracije Gordan Grlić Radman vrlo dobro pozna situaciju gradišćanskohrvatske narodnosne zajednice, jer je bio pet ljet dugo veleposlanik svoje zemlje u Madjarskoj i si je pri tom stekao veliko znanje i iskustvo i s gradišćanskimi Hrvati. Očito on „more dobro“ i sa svojim austrijskim kolegom Alexandrom Schallenbergom. Nadalje se čini hrvatski veleposlanik u Austriji, Daniel Glunčić jako ambicioniranim u pogledu na gradišćanske Hrvate i Hrvatice a posebno težišće je položio i želji još već položiti na manjinska pitanja, a posebno i na hrvatski odnosno dvojezični školski sustav u Beču. To znači da bi se i izvan autohtonoga područja nudilo podučavanje hrvatskoga jezika a takaj i predmetno podučavanje na hrvatskom jeziku pred svim i u Beču. Od toga bi imali najveć koristi gradišćanski Hrvati u velegradu Beču, ali, naravno, i dica u novije vrime doseljenih Hrvatov i Hrvatic. A da se u vezi s gradišćanskimi Hrvati naravno ne radi o BKS je očigledno. Uz poštivanje svih drugih jezikov se ovo tiče isključivo hrvatskoga standardnoga jezika – a u naprtnjači/ruksaku i gradišćanskohrvatski.

Sada je naravno i stara dob da u tom pogledu počinje pametno dalekovidno, zrelo i promišljeno koncipirano i izdjelano lobiranje za tu ideju, bolje rečeno za ta veliki projekt hrvatskoga školskoga sustava u Beču – od čuvarnice (jedino ča postoji) do mature. A ako kanimo i Hrvatsku uključiti u ta projekt, onda najprvo triba sve mjerodavne institucije i političare i diplomate informirati i je uputiti o čemu se radi. Nima puno smisla se „mučiti“ s internimi problemi i medjusobnimi znamda još i partijskopolitičkimi natezanji. U to se Hrvatska sigurno neće upustiti a isto znaju da bi austrijska strana odmah „odbriznula“ da je to interna stvar, ka se ne more riješiti, bolje rečeno, ku ne želju riješiti na medjunarodnoj razini.

Ovisit će pravoda i o čim ozbiljnijem i izraženijem kao i jasnom postupanju akterov sa strane gradišćanskih Hrvatov, a u tom su dobrodošle sve dobrohotne snage!