Vrijeda je prošla prva polovica jubilarnoga ljeta u Gradišću, bez da su i narodne grupe nešto opazile od ovoga „jubileja“. Najavljuju se velike izložbe i koncerti i malo ke je prilike, da se ne bi spomenulo i narodne grupe u Gradišću, koliko su važne i koliko obogaćuju ovu zemlju. Smimo si opet jačiti i tamburati u predivni naši narodni nošnja, smimo se opet pokazati s najlipše nacifrane i našminkane strani, čuju opet naše predivne i mile glase i zvuke tamburov — ali ne čuju naše jaukanje, naš plač, naše tužbe i naše prošnje.

I opet jednoč: Ako se sami ne postavimo na noge, nijedan drugi nas neće podignuti na noge. Dokle smo samo pasivni objekti u ruka drugih ćedu nas svenek nek nekamo postaviti, nas lipo nasvititi i nas snimiti i sudeći po naši veseli lica i obrazi, po naši predivni melodija ćedu ne samo u Gradišću nego širom ove države i daleko izvan nje suditi, kako smo nek lipi i dobri i srićni i zadovoljni.

A u najveć slučajev je jur i tako. A ča još tribamo, a ča bi još kanili, ionako imamo ove i one privilegije! Dostajemo još i potporu za naša tamburaška društva. To drugi ne dostaju (a zač, kad ih nimaju, ali zato dostanu čuda čega drugoga ča mi nimamo). Imamo još i emisije na radiju i televiziji. Kakova milost! A svemu tomu imamo još iprivileg, da imamo i svoje novine. No ča pak još kanimo. Je još i takovih, ki pak tvrdu da oni to kao npr. nimška narodna grupa nimaju posebne radio- i TV-emisije, ili da nimaju posebne novine na gradišćanskonimškom jeziku, da ne dostanu potporu da bi se očuvao gradišćanskonimški med Gradišće Nimci u Gradišću, ni da gradišćanskonimška društva u Gradišću ne dostaju posebna sredstva za arhiviranje gradišćanskonimškoga jezika, tradiranje gradišćanskonimške kulture i gradišćanskonimškoga identitet u Gradišću.

Vam se jur zasvićuje od toliko gradišćanskonimškoga u Gradišću? Vam se jur i zasvićuje od gradišćanskohrvatski med Gradišće Hrvati u Gradišću. Ako bi to svenek rekli i za nimški bi nam se vrijeda umlilo. Ako to pak velimo za hrvatski mnogi od nas to ne moru dostkrat ponoviti. U ovi dani sam slušao jedan naš gradišćanskohrvatski podcast— kod 33. puta „gradišćanskohrvatski“ i „Gradišće Hrvati“ sam prestao brojiti. Ne samo koliko vrimena se troši za to stalno ponavljanje jednoga tr istoga, ako to pak još i pišemo, koliko mjesta to oduzima za stvarni sadržaj!!??

Zato se ufam na razumivanje, da je ov komentar ispao more biti malo mlednije, jer sam za to stalno ponavljanje jednoga tr istoga nažalost potrošio toliko mjesta. Ne bi li „hrvatski u Gradišću“ isto bilo dost? A komu to zaista nije dost, će morati govoriti i pisati cindrofskohrvatski, fileškohrvatski, stinjačkohrvatski… (naravno u Gradišću).

Kategorije