Tim da je Terezija Stojšić jednoglasno izabrana na čelo Hrvatskoga centra u Beču (HC) je preuzela predsjedničku dužnost od Tibora Jugovića, ki je 15 ljet dugo HC- a i tim stao na čelu ove krovne hrvatske organizacije u glavnom gradu Austrije, ki je po svojem načelu (Leitbild) i nakani bez sumlje „centar svih gradišćanskih i brojnih drugih Hrvatov i Hrvatic daleko prik bečkih gradskih granic“ tako s pogledom i na one dijele ove narodne grupe, ki živu u susjedni država ali su dio istoga narodnoga korpusa.

Ovi Hrvati i Hrvatice su pred sada jur skoro 500 ljet stigli u ove kraje, i kao bigunci i trbuhom za kruhom a pred svim i u organiziranom seljenju iz južnih gospošćin vlastelinov u danas Hrvatskoj i sjevernoj Bosni na gospošćine vlastelinov u današnjem Gradišću, Dolnjoj Austriji, zapadnoj Madjarskoj, zapadnoj Slovačkoj i južnoj Mo- ravskoj. Naravno da su se pomišali s drugimi narodi i narodnosti, su na nje uticali i drugi jeziki, kulture i običaji, ali je prevagnulo svoje po Miloradićevom geslu „Ljubi svoje a poštivaj drugo!“.

Sve to se podrazumivao u svojem prigodnom hvalospjevu (Petar Tyran svojemu dugoljetnomu suborcu i u HAK-u a pred svim i u Hrvatskom centru), jer Tibor Jugović je uvijek zastupao ideju cjeline ove narodne zajednice ku danas nazivamo „gradišćanskimi Hrvati“ a ki je uvijek zastupao i se zalagao za cilj, da bi gradišćanski Hrvati i Hrvatice uz svoje domaće naričje tribali svladati i hrvatski standardni jezik, ako ne samo privatno nego i gospodarski želju imati prednost od svoje većjezičnosti. Tu većjezičnost Tibor Jugović i svisno živi i podupira u svojem poslovnom svitu kao porezni savjetnik, poštivajući sve, pred svim i južnoslavenske jezike.

Tibora Jugovića odlikuje uz sve ostalo i njegova diplomatska žica, ka je očito pala na plodno tlo prije svega i kod i mladje i najmladje generacije – a u domaćem, hrvatskom slučaju – i kod mlade i najmladje generacije hakovcev a pred svim i hakovkov. Tibor Jugović bi tribao ov svoj dar ubuduće koristiti u dizanju podupiranja angažmana ovih mladih ljudi, jer on crpi iz svojega dugoljetnoga i društvenoga i poslovnoga iskustva a ima i dar da uvjeri ljude o tom ča povida. U toj ulogi bi ne samo Hrvatski centar nego pred svim i HAK mogao „zadužiti“ ovoga svojega „umirovljenoga“ predsjednika. A nije nikakova tajna, da se Tibi Jugović dobro ćuti med mladimi, ki tu šansu ne bi smili propustiti, da si od njega – ako jur ne kanu od drugih – steći njegova saznanja i spoznaje, ke, premda su naravno subjektivne, ipak su dio povijesti zgora spomenutih hrvatskih ustanov u Beču s dibokim pogledom i na Gradišće.