Pred sada u medjuvrimenu 32 ljeta bila je ista odnosno jako spodobna situacija (ne samo) u sridnjem Gradišću. Tade je bilo tako da su policija i austrijska vojska stali na granici da bi skupa sa seoskim stanovničtvom i načelniki tih sel pomogli izbiglicam dojti prik zelene granice, po poljni puti i lapti, po blatu i mlaka, višali su austrijske zastave uz staze, pute i po lapti, da bi se bigunci bolje snašli i da bi se bolje mogli orijentirati pri svojem bigu.
To su tada pravoda bili istočni Nimci iz omražene i opsovane komunističke (danas se jur usudjujemo reći: fašističke ili nacističke zemlje, ali ne pod zlamenjem kvakastoga križa, svastike, nego bataca i srpom) Nimške Demokratske Republike prik tada još komunističke Madjarske. Otvorenimi rukami ih je pak po privatni i karitativni inicijativa organizirano seosko stanovničto primilo, im dalo piti i jisti i pratež, ako su htili i smještaj da bi počinuli, i ih pak uputilo dalje prema Željeznu ili Beču ili pak Nimškoj. Ljudi su se naticali u dobri čini, svaki i svaka se je kanio pokazati kako more još već i bolje pomoći.
Gdo se ne bi spomenuo te velike priskočnosti i velikodušnosti Filešcev, ali i Frakanavcev, Mjenovcev, Klimpušcev, Čajtancev, Čembancev itd. ki su tada vršili veliku i najveću humanitarnu pomoć ovim dijelom istrošenim, izmučenim ali pred svim i preplašenim biguncem: uglavnom mladim nimškim mužem, ženam i dici. Cilj je bio da je madjarski stražari i graničari ne ulovu prlje nego dospenu prik granice na austrijsko tlo.
Ista odnosno slična situacija danas — a ipak je potpuno drugačija: policija i vojska pojačavaju kontrole na zelenoj granici ali i u seli. Pogodjena su opet sela Filež, Mjenovo, Kerestur, Frakanava i Lučman. Cilj je, da bigunce ulovu još prlje nego dospenu prik granice — kako je izjavio govorač gradišćanske policije. Akcija je u kooperaciji i s načelniki. Uzrok je da je stanovničtvo uznemireno ako bigunce ulovu u seli. Otprimu je pak na službene urede u Mikištrof, Šundrof i Sv. Križ.
Kako se je nek mišljenje preminilo u stanovničtvu i kako mjesni političari veljek skaču na „povoljni općepolitički trend“ i se veljek postavljaju u službe više, sada zemaljske ili državne sile. A sada ne ide „za“ bigunce, izbiglice nego „protiv“ njih. Tada je išlo za Europejce, iste farbe kože, iste političke orijentacije, s istim ili sličnim kulturnopovijesnim svitonazorom, s kršćanskom vjerom, a pred svim i s istim (nimškim) jezikom. Danas ide za tamnoputije Azijate sa škurijom kožom, čuda puti i bradate mlade muže (u čemu su pravoda jako spodobni našim hipsterom), su ljudi muslimanske vjere s potpuno tudjim jezikom. Dakle čisto drugi ljudi — ali jedna tr ista namjera i nakana: kanu bolje živiti i u slobodi!