Prošli tajedan je Hrvatsko kulturno društvo predstavilo knjigu »DIE GESCHICHTE DER BURGENLÄNDISCHEN KROATEN« u ORF študiju u Željeznu. Dobro poiskanu priredbu je oblikovala klapa Pinkovac.

ŽELJEZNO – Srijeda, 19:00 usred praznikov – svaki bi rekao, da je to nemoguć termin za priredbu, no ispostavilo se je drugačije. Ča je opet jednoč dokaz, da imaju priredbe po tajedni znatno već potencijala nego se misli. Pred svim ako sadržaj paše. ORF študio publike u Željeznu je bio već nego nabito pun, djelomično su ljudi još i vani stali. A ovi, ki su samo malo kašnje došli, već nisu čuli uvodnu jačku klape Pinkovac, ka je muzički oblikovala ovu prezentaciju.

Sve već se ispostavlja, da je za svetačni ambijenat ova dvorana jedna od najlipših lokacijov u Željeznu. Lipo rasvićeno i dobrim razglasom su preduvijeti ovde. Samo leži na izvodjači da ove optimalno koristu.

Kroz večer je peljao predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću Joži Buranić. Kot prvo je pozdravio brojne nazočne časne goste. Lista političarov je bila pri tom prilično kratka. Wolfgang Spitz- müller i Filip Juranić, poslaniki Zelenih u zemaljski sabor su bili jedini viši zastupniki. Od sebe razmljivo je bio nazoči sridnjogradišćanski hrvatski načelnički duo: Martin Karall i Pauli Ferčak – ki su već ili manje i zastupali VP i SP.

Pozdravio je i domaćine, direktora zemaljskoga ORF študija Wernera Herića i peljačicu manjinske redakcije Dorottyu Kelemen. Slijedio je pozdrav predsjednikov HŠTD-a Djanija Mikule, HAK-a Sofije Hajszan, za Hrvatski centar Gabi Novak-Karall, za Kugu Štefana Pauera i kot zastupnika Hrvatov u Slovačkoj Jivu Maasza.

Nazoči je bila i delegacija hrvatskoga veleposlanstva na čelu s veleposlanikom Danielom Glunčićem.

Otac knjige je bivši predsjednik Stanko Horvat

Početak ovoga projekta leži daleko u času bivšega predsjednika Stanke Horvata, ki je bio motor ovih dvih publikacijov – nimške i hrvatske knjige o povijesti. On se je skrbio i za financije. U svojem izlaganju je Horvat spomenuo još stariji projekt jedne knjige o panonskoj prošlosti. Ova da je bila prilično gotova ali se nije objavila.

Iz toga se je rodila ideja, zač ne načiniti hrvatsku knjigu i to odmah školsku knjigu. A ovo nimško izdanje nije samo za Nimce nego i za gradišćanske Hrvate. Tako je rekao: „Ova nimška knjiga neka bude početak, da se more onda opet i po hrvatsku štati”.

Goruć i provokantan govor Benčića

Jedan od autorov i najveći stručnjak naše povijesti Nikola Benčić je bio dojdući govorač večera. On nije govorio samo za ovo nimško izdanje nego i za školsku knjigu na hrvatskom jeziku na istu temu, ka je izašla 2018. ljeta. Tako je plakativno pokazao školske knjige za povijest, ke su izašle prilikom 75 ljet Gradišća i njegove oznake za nedostatke u ti knjiga.

I Benčić je još jednoč u detalju spomenuo onu panonsku povijest, za ku se je sastavila komisija austrijskih i madjarskih povjesničarov ki su sastavili skoro sve sadržaje, samo da se na sam konac onda sve razajde.

Cilj autorov nove povijesti nije bio načiniti kontra knjigu postojećoj školskoj knjigi, nego popuniti nedostatke u ovi knjiga, tako da se more jedna knjiga uz drugu upotribiti.

Istaknuo je i pažljiv politički postupak. Knjiga neka ne bude govorila za jednu stran, nego neka bude prilično dobro pokazana povijest na bazi povijesnih činjenic, tako Benčić.

I on vidi ovu nimšku knjigu kot lektiru za gradišćanske Hrvate: „Ja mislim da je to (nimško izdanje povijesti) bila uglavnom želja Hrvatov, ki povijesnu terminologiju tako dobro ne razumu”.

U svojem izlaganju je imenovao i poteškoće pisanja imen u nimškom izdanju. Koliko more biti u originalu da bude još razumljivo i za čitati za jednu osobu ka ne zna hrvatski. Ča se tiče sprogovaranja imen je kritizirao i aktualnu situaciju u ORF-u. Završio je svoj govor s tajnim očekivanjem, da ova knjiga pridonese boljemu razumivanju, i da se poštuje človičje dostojanstvo.

Tijekom cijeloga svojega predavanja je stavio i brojna pitanja, na ke ali nije dao odgovora.

Joži Buranić je rješenje ovih kanio u svojoj moderaciji predati mladjim povjesničarom. Nato ga je Benčić odmah prekinuo i upozorio, da se ne da sve istraživati. Ponekad je potribno odlučiti se ili za jedno ili za drugo.

Drugi govorač je bio Matijas Wagner, ki je grafički oblikovao knjigu. On je razložio osnovno djelovanje svakoga grafičara i koliko se je on naučio od hrvatskoga izdanja, ča je sada ugradio u nimško izdanje. Teško da je i bilo najti odgovarajuće pismo ko sadržava sve hrvatske i nimške znake. Najveće djelo je bilo najti izvor i nositeljev prav za kih 430 upotribljenih grafikov.

Završni govorač je bio veleposlanik Glunčić. On je istaknuo važnost institucionaliziranja, jer samo tako se osigurava status i za budućnost. Ako je na jednu osobu vezan, onda s tom osobom i prestaje ta ponuda. U knjigi vidi institucionaliziranje povijesti. U pogledu na narodne grupe je Glunčić istaknuo to veliko bogatstvo ča Austrija ima. Ov kinč se ne smi zaboraviti.

Po završnoj jački klape Pinkovac pod peljanjem Miške Schuha je Joži Buranić pozdravio jur po drugi put ZIGH, i to ov put i predsjednicu Zlatku Gieler. Onda je razložio zač se knjiga ne zove „Geschichte der Burgenlandkroaten”, jer tim da su samo mišljeni Hrvati u Gradišću. Zato je HKD odabrao naziv Die Geschichte der burgenländischen Kroaten.

Po prezentaciji, ka je durala prilično 75 minut, su se gosti družili na agapi i kupovali i hrvatsko i nimško izdanje, da bi zaprosili autore za autogram. Friško su bile knjige, ke je HKD pripravio, rasprodane. Ostali su morali malo čekati na novu dostavu.

O sadržaju knjige

Podloga za ov projekt na nimškom jeziku je bila istoimena hrvatska školska knjiga iz 2018. ljeta, ku su napisali Miroslav Šašić, Nikola Benčić i Štefan Zvonarić. Nimška verzija ima drugi koncept – ona nije naminjena za škole, pedagoških di- jelov s uputami zato već nije. Tako se je sadržaj djelomično skratio.

Knjiga kot i imena osob, mjest i regijov su prevodjeni na nimški jezik. Da je to koč bio izazov, o tom pišu i napomene na početku knjige. Mate Meršić nastaje Matthäus Mersich, Ljudevit Gaj Ludwig Gaj, a Sarajevo još i dostaje nimški w. To je osebujno za one, ke poznaju povijest iz hrvatske perspektive smišno. Čim bolje, da postoji na koncu indeks sa svimi imeni na jeziki, ki okružuju gradiš- ćanske Hrvatice i Hrvate. Za prijevod su bili nadležni Irene Duzik, Stanko Horvath, Anna Maria Jahns-Milodanović, Angela Šumić i Štefan Zvonarić.

Povijest gradišćanskih Hrvatov ne počinje „pred 500 ljet”, nego u kratki crta opisuje dolazak Slavov. Od 15. stoljeća nudja knjiga onda podrobne informacije o ovom malom narodu i politike i književnosti, ke ju okružuju. Gradišćanski Hrvati su imali burnu povijest, ča se tiče granic i pripadnosti različnim državam ili teritorijam. Knjiga ne donaša samo jednu – kot čuda puti samo austrijsku perspektivu – nego se dotakne i drugih povijesnih perspektivov, razlaže čuda puti zanemarenu povijest hrvatskih, madjarskih ili slovačkih krajin i ovako doprinaša cjelovitijemu razumivanju. Osebujno živom činu knjigu povijesni izvori kot na primjer pisma, uvodi ili dokumenti. Nisu to nikakove novosti, ali daju bolju ćut za vrime.

A zvana toga je dobro imati ovakove tekste na jednom mjestu pri ruki. Čuda povijesnih dokumentov o gradišćanskohrvatskoj zajednici je naime za obične ljude teško dostupno.

Drugačiji omot

Knjiga ima 296 strani i je bogato ilustrirana. Osebujno veliko pismo daje naslutiti, da su uredniki imali stariju publiku pri sastvaljanju pred sobom. Pokidob je sadržaj koč bio naminjen za školsku publiku i nastavu se jako lako i jako brzo čita, ne na zadnje zahvaljujući jako jednostavnomu jeziku.

Omotnu stran i za nimško izdanje je oblikovala Katja Vuković. Na razliku od školske knjige ima čist, moglo bi se reći puristički oblik.

Nije visokoznanstvena knjiga, nego lako čitljiva lektira s koč malo površnimi, ali zato znanstvenimi informacijami. Povijest gradišćanskih Hrvatov sliši u svako domaćinstvo, ko kani dati odgovor na jednostavno (?) pitanje: Gdo su gradišćanski Hrvati? A zvana toga ima HKD sada nalog da dojde ova nimška knjiga i u ruke onih, ki to očividno još ne znaju tako točno.

„Ova knjiga je znatno već nego povijesni pogled – ona je živo svidočanstvo kulturnoga identiteta, prozor u prošla stoljeća i ujedno zrcalo sadašnjosti”, tako Joži Buranić u svojoj moderaciji.

TG, KK