Pred kratkim su zastupniki Zelenih u Gradišćanskom zemaljskom saboru — Regina Petrik i Wolfgang Spitzmüller — stavili samostalno potribovanje da bi Sabor zaključio kako bi „Oživili i obdržali jezike narodnih grup u svakidašnjici/Volksgruppensprachen im Alltag lebendig erhalten/A népcsoportok nyelvének életben tartása a mindennapokban/Fl o goskere grupnakere tschibtscha ando sako diveseskero dschivipe upre te likerl“. SPÖ na čelu s Elisabethom Trummer i Robertom Klikovićem je prominio ovo potribovanje i zaključilo u pravnom odboru, da će Zemaljskomu saboru predložiti prominjeno potribovanje da bi je zaključili. Od izvorne molbe Zelenih je ostao samo fragment i ta je jako „oblažen“. Pokidob SPÖ u Saboru ima apsolutnu većinu, će se nje zahtjev za promjenu (Abänderungsantrag) zaključiti. U pravnom odboru su i ÖVP i FPÖ glasali za SPÖ-zahtjev za promjenu. Nato su sada dosta jasno reagirala i neka hrvatska društva ka, „neovisno o tomu gdo je stavio ovu molbu u punom sadržaju podupiraju ov zahtjev za promjenu“.

U zgora spomenutom zahtjevu ide za konkretnu provedbu dugoljetnih potribovanj društav i organizacijov narodnih grupu Gradišću, da bi očuvali sve narodnosne jezike odnosno je očuvali. Tomu sliši po sebi razumljivo „vidljivost“ jezikov narodnih grup i javnosti, u svakodnevnici, po mogućnosti u svi životni područji ljudi. U prvom redu ide za funkcionalnost jezikov — svejedno ki jezik — samo tako more ostati „živ“ i se dalje razviti. Ovu funkcionalnost dakle triba osigurati u svi područji, posebno i u upravi i u području obrazovanja, kade to triba ostvariti kako kvalitativno tako i kvantitativno.

Sva ova potribivanja:

• korišćenje dvo- ods. Većjezičnih fomularov,
• ispostava dvojezičnih dokumentov
•  dvo- ili većjezična označenja u prometu, i selu i dr.
• funkcionirajuća dvo- ili većjezična obrazovna ponuda početo od čuvarnice ča do mature na jeziki narodnih grup, kao i osiguranje dvojezičnoga popodnevnoga podvaranja
• podupiranje dvo- ili većjezične kulturne i medijske situacije i ponude, ča je „standard“ u većjezični zemlja i regija širom Europe, a tomu pripada i „institucionalno podupiranje“ za reprezentativne narodnosne organizacije.

Kako pišu u skupnoj izjavi Hrvatski centar, Hrvatski akademski klub, Hrvatsko štamparsko društvo, Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov i Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču „ostvarenje ovih zgora spomenutih zahtjevov bi značilo toliko puti potribovanu »Mnogostrukost Gradišća«. Ako je to zaista tako, to znači da narodne grupe slišu »samorazumivanju Gradišća« kao većjezična regija. Logična konzekvencija je pak, da su narodnosni jeziki vidljivi u svi područji a ta imaju i funkciju. Drugačije ovo priznavanje k narodnim grupam i jezična i kulturna mnogostrukost Gradišća ostaju samo nediljni govori sa šarimi nošnjami i hrvatskimi tamburaškimi grupami, romabendi i madjarskimi plesnimi grupami i služu samo polipšavanju.

Kako su spomenuta društva pisala u komentaru predsjednikom stranačkih klubov u Saboru kao i zemaljskomu poglavaru „uprav ovo gradišćansko jubilarno ljeto tribalo bi biti povod i nalog, za trajno podupiranje jezika, kulture u identiteta narodnih grup“.