Prošao je i Državni svetak, ali bi bilo bolje reći praznik, jer svetak se odnaša pred svim na crikvene svetke, a praznik na dan kada se praznuje (!?) i kada se ne djela, a to je 26. oktobra*) u Austriji. S narodnimi grupami ods. nacionalnimi manjinami u Austriji to nima nikakove veze, jer se manjine posebno — iako sve slabije — spominju 15. maja 1955. kada je potpisan Državni ugovor u Beču s poznatih 5 točak Članka 7 u ki su zagarantirana manjinska prava u Austriji.
Prošli su i svetki Svi sveti i Mrtvih god, od kih je prvi neradni dan a drugi slobodan ne samo za školare nego skoro za sve činovnike. A gdo nije imao slobodno, si je zeo slobodno. To znači da je ove minule dva tajedne se funkcioniralo — ako je uopće — dosta reducirano i suženo i skraćeno. (Uz ostalo za uredničtvo HRVATSKIH NOVIN su ovakovi svetki i/ili prazniki usred tajedna velik izazov, jer sve se mora obaviti u istom opsegu ali u znatno skraćenom vrimenu, dakle nije ni čudo ako su nam svetki najdraži na subote i nedilje!!).
Prošao je i Svitski dan šparanja — ovput 28. oktobra, jer 30. o. miseca je pao na nedilju, a tim takaj na neradni dan i u banka. Gdo od nas „zrelijih“, barem po ljeti, se ne bi spomenuo na ov dan, kad smo s našimi kasicami za šparanje došli u škole i dostali poklon zato da smo ju spraznili — u veliku kasu dotične banke, tada je to bilo skoro svagdir Raika. Gdo se ne bi spomenuo toga gumenoga mužića „Sparefroha“, koga smo svi kanili imati, ali nek izabrani su ga dostali. Uza to još i slikovnica o Sparefrohu — a svenek i mali poklončić, ki nam je tada puno značio.
Kako jaču Novoseoci „Pomisli najzda, kade su časi…“! Ov dan šparanja je zgubio na važnosti, malo kade se još nosu svinje, zeci, lisice, viverice… pune s kovanicami u školu ili na banku. Da, bilo je to jako poučno, da triba šparati, da dica nauču svoje pineze dati i škrabljicu ili u svinju i da si ča našparaju. Zato su dostali štednu/šparnu knjižicu a pred svim i kamate, činže. A čim već pinez je negdo imao, tim viših kamatov si je mogao shoditi. A ako je gdo dost dugo ulagao i šparao, mogao si je još i nešto našparati.Toliko se je šparalo, da su banke nikle kao vrganji po godini i puno mladih ljudi je našlo posla u ti banka i se je školovalo u tom kako mušterije najbolje objasniti kako ulagati pineze. To je bio i čas kada su bile „in“ dionice i kanilo se je zabogatiti trženem dionic. A ča je danas? Kamate su pale na dno a bankov je sve manje!
*) Još od 1965 ljeta se svako ljeto na 26. oktobra slavi Državni praznik, jer na ti dan je u 1955. ljetu dolučena vjekovječna neutralnost Austrije stupila na snagu i poslidnje opsadne sile su napustile Austriju. Ov spomendan je zaminio dosadašnji Dan zastave (Tag der Fahne) kao nacionalni praznik. U 1967. su ov dan poistovjetili s ostalimi prazniki i svetki i odonda je to neradni dan.