U adventu vjeran človik s ditetom asocira osebujan po­ložaj, i to iščekivanje Ditešca, ko će otkupiti svit od zla. Ča znači biti dite? Su dica svenek bila onakova kotno su danas ili su danas kompletno drugačija? Je danas teže biti dite ili je bilo prlje te­že biti dite? Kako si predstavljamo Maloga Jezuša? Si znamda kadakoč že­ljimo, opet biti dite? Zač si to željimo? Si to znamda željimo zato kad dite vjeruje u ljubav? Človik iz fizičkih uzrokov ne more svenek ostati dite, ali u svojem srcu si more očuvati nešto od onoga vrimena, kad je bio dite.

Gdo za Božić ne bi volio pisati o pomirenju, Božićnom miru, u duhovnom rasvitljenju, o svitlosti, proširenju duha i o bezgraničnoj duši? A koliko je teže, ako se upravo u ovu dob došašća, adventa silom prilike moramo odreći ove toliko svete i uzvišene namjere i želje! Vjerojatno ne za svakoga, ali ih ima dosta kim su odurni visti dan za danom o zatvaranju granic, o diženju ogradov uz granice u sredini i srcu Europe, o postavljanju vojske uz granicu, o kontroli na veliki, mali i najmanji granični prijelazi (i na granici med Austrijom i Slovačkom a posebice i Madjarskom na istoku kao i Slovenijom na jugu) o sužavanju Europe a ne na zadnje i sve napetiji bilateralni odnosi med dosadašnjimi prijateljskimi i susjednimi državami upravo i zbog sve rigidnijih kontrolov na granični prijelazi, zbog ure dugoga čekanja a zato i zakašnjenja.