Poštovane pretplatnice i poštovani pretplatniki Hrvatskih novin, dragi i vjerni nam štitelji i štiteljice! Kako ste bolno opazili u zadnji tajedni Hrvatske novine redovito kasnu do vas, ponekad još i nekoliko dani dugo. U momentu se čini da smo mi kao izdavači i uredniki Hrvatskih novin bezpomoćni protiv privatiziranoga veleopoduzeća Pošta. Zapravo nimamo nigdje se potužiti. Pošta se poziva na svoje pravo da štamapne stvari tiskanice (a novine i časopisi spadaju poda to) imaju pravo nekoliko djelatnih dani raspačivati, dakle razislati i donesti do štiteljev. Zasada nimamo konkretnoga partnera za tužbu, komu se fizički obratiti našom tužbom. Na kraju telefonske linije u poštanskoj centrali u Beču se samo kreće i obraća vrpca, na koj nazivača prosu da čeka — da se spoji s nekim kompjuterom. A čeka se i čeka i čeka… A cilj je, da bi došli do vrha Pošte.
Činjenica je, da je Pošta u velikom škripcu, jer navodno već ne more svladati posao. Izlaz bi znamda bio, da bi Hrvatske novine razislali kao pojedinačne pošiljke, svake same po sebi i je i znatno više frankirali. To bi značilo: Za svaki primjerak bi morali platiti znatno višu poštarinu. To jednostavno nismo u stanju — a te stroške preložiti na naše štitelje ne bi bilo pošteno, a vjerojatno i nemoguće, jer bi bile tako visoke.
Ali na drugu stranu neki drugi gradišćanski tajedniki stižu za vrime, jer je pošta za vrime raspačiva. Očigledno imaju nekoga ki je u stanju napraviti pritisak na Poštu odnosno na nje upravu.
Ali u bīti još ne znamo ni ča ni kako ni kade ni komu se obratiti! A je nažalost i dost onih ki nam se nagražaju da ćedu Hrvatske novine otpovidati, jer si ne kanu ili ne moru predstaviti da Pošta tako kasni, jer ne kanu novine od petka čitati stoprv u utorak il srijedu ili još kasnije. To je potpuno razumljivo. Hrvatske novine su jur duga desetljeća tako skrojene i uredjene, da bi došle petak do štiteljev i štiteljic, da su u nji one informacije ke su važne za dolazeći vikend i da su u nji po mogućnosti izvješćaji o prošlom vikendu i tajednu. To je dosta naporan i zahtjevan posao. A je za jadati — ne samo za štitelje i štiteljice ki zaman čekaju Hrvatske novine petak u svojem poštanskom ormariću, nego je za „puknuti“ za sve one ki ulažu puno truda da Hrvatske novine budu za vrime gotove, da idu za vrime u srijedu jutro u tisak i da stižu u četvrtak na poštanski ured u Željeznu — i da bi po uhodanom pravilu i principu stigle petak do štiteljev/ic.
Teško i nas same pogadja, i cijelo uredničtvo i izdavača Hštd, jer uz sve moguće napore djelam zato da bi HN bile za vrime gotove — ča jesu — i stigle za vrime; dakle petak do štiteljev i štiteljic.
Svaki pojedini je pozvan da se potuži kod Pošte!