Poštovane pretplatnice i poštovani pretplatniki Hrvatskih novin, dragi i vjerni nam štitelji i štiteljice! Kako ste bolno opazili u zad­nji tajedni Hrvatske novine redovito kasnu do vas, ponekad još i nekoliko dani dugo. U momentu se čini da smo mi kao izdavači i uredniki Hrvatskih novin bezpomoć­ni protiv privatiziranoga veleopoduzeća Pošta. Zapravo nimamo nigdje se potužiti. Po­šta se poziva na svoje pravo da štamapne stvari tiskanice (a novine i časopisi spadaju poda to) imaju pravo nekoliko djelatnih dani raspa­č­iva­ti, dakle razislati i donesti do štiteljev. Zasada nimamo kon­kretnoga part­nera za tužbu, komu se fizički obratiti na­šom tužbom. Na kraju tele­fon­ske linije u poštanskoj ce­­n­trali u Beču se samo kreće i obraća vrpca, na koj nazivača prosu da čeka — da se spoji s nekim kompjuterom. A če­ka se i čeka i čeka… A cilj je, da bi došli do vrha Pošte.

Činjenica je, da je Pošta u velikom škripcu, jer navodno već ne more svladati posao. Izlaz bi znamda bio, da bi Hr­vatske novine razislali kao pojedinačne pošiljke, svake same po sebi i je i znatno vi­še frankirali. To bi značilo: Za svaki primjerak bi morali platiti znatno višu poštarinu. To jednostavno nismo u sta­nju — a te stroške preložiti na naše štitelje ne bi bilo po­šteno, a vjerojatno i nemoguće, jer bi bile tako visoke.

Ali na drugu stranu neki drugi gradišćanski tajedniki stižu za vrime, jer je pošta za vrime raspačiva. Očigledno imaju nekoga ki je u stanju napraviti pritisak na Poštu odnosno na nje upravu.

Ali u bīti još ne znamo ni ča ni kako ni kade ni komu se obratiti! A je nažalost i dost onih ki nam se nagra­ža­ju da ćedu Hrvatske novine otpovidati, jer si ne kanu ili ne moru predstaviti da Po­š­ta tako kasni, jer ne kanu novine od petka čitati stoprv u utorak il srijedu ili još kasnije. To je potpuno razumlji­vo. Hrvatske novine su jur duga desetljeća tako skrojene i uredjene, da bi došle petak do štiteljev i štiteljic, da su u nji one in­formacije ke su važ­ne za dolazeći vikend i da su u nji po mogućnosti izvje­š­ćaji o prošlom vikendu i tajednu. To je dosta naporan i zahtjevan posao. A je za jadati — ne samo za štitelje i štiteljice ki zaman čekaju Hr­vatske novine petak u svojem poštanskom ormariću, nego je za „puknuti“ za sve one ki ulažu puno truda da Hrvatske novine budu za vrime gotove, da idu za vri­me u srijedu jutro u tisak i da stižu u četvrtak na poštanski ured u Željeznu — i da bi po uhodanom pravilu i principu stigle petak do štiteljev/ic.

Teško i nas same pogadja, i cijelo uredničtvo i izdavača Hštd, jer uz sve moguće napore djelam zato da bi HN b­ile za vrime gotove — ča je­su — i stigle za vrime; dakle petak do štiteljev i štiteljic.

Svaki pojedini je pozvan da se potuži kod Pošte!