Jasno je bilo da ovo more biti samo proba Europske unije na svoji vanjski odnosno schengenski granica. Hrvatskoj se nažalost nije ugodalo da u ovi tri ljeti od pristupa udje unutar schengenskoga sustava. To znači da je izvana i da članstvo u Europskoj uniji nije ni prilično toliko vridno nego onih držav, ke su unutar ovoga graničnoga sustava. Pravoda je razumljivo, da EU Hrvatsku nije mogla tako brzo primiti u ov schengenski sustav, jer za to je uvjet da more čuvati svoju granicu prema Bosni i Hercegovini i Srbiji odnosno i Republiki Srpskoj. Tako dužičku granicu ne bi mogla čuvati a u krajnom i hermetski zatvoriti nijedna druga država, a kamo li Hrvatska. I zato, ali ne samo zato, su dalekovidni ljudi vehementno djelali na tom i lobirali, da bi i Bosna i Hercegovina i Srbija i Črna Gora čim prije pristupile EU. Argument je bio, da — prem svih nedostatkov i teškoć s ovimi državami i njevimi političari — je još uvijek bolje imati ih u svojem sustavu nego u drugom, recimo ruskom ili arapskom. A tim bi bilo i riješeno pitanje neobranive sadašnje vanjske granice EU na istoku i jugu HR.
Nije se tribalo biti prorok, da se je moglo očekivati zaoštrenje graničnoga sustava u Europi. Tajne službe i umrižene nacionalne i medjunarodne policije očigledno imaju točne informacije, odakle se kada kade moru očekivati novi vali migrantov ili da ih bolje zovemo izbiglice, ljudi ki bižu trbuhom za kruhom u bolji gospodarski i socijalni i zdravstveni svit.
To je jedno, zač su sada socijaldemokrati i kršćanskosocijalni oštriji od slobodarov i desničarov u podizanju ogradov na granica i zatvaranja putev kimi bi mogli dojti novi vali izbiglic, biguncev.
Drugo je, da očigledno postoju tajni sporazumi o tom, da triba uloviti i one teroriste, ki se kriju unutar EU i ki sada zbog zaoštravanja sigurnosnoga sustava unutar EU kanu ostaviti EU i išću spas negdje drugdir izvan europskih držav. Zatrašivanje jur nosi sād. Ljudi su preplašeni i su sve već pripravni akceptirati da se granice opet zatvaraju. Ča zatvaranje granic more prouzrokovati, se je vidilo zadnji vikend na hrvatsko-slovenskoj granici: Kaos, nerazumivanje putnikov i zapravo i sanitarna katastrofa. Stoprv sada znamo, kako smo se odučili čekanja na granični prijelazi i kako već nismo priprav(lje)ni na duže zastoje.
Još nije tako vruće i još se motori ne vrućaju, još ne kuha unutar automobilov, ali u ljetu će to sigurno biti tako. A kade će tisuće i deset tisuće ljudi obaviti potripčinu, kade ćedu postati? A treto je pitanje, ćedu ljudi onda uopće pojti na put, ako tako dugo moraju stati na granici. A ako ne idu na put, kako dugo će durati dokle bankrotiraju zemlje turizma, ke uvelikom ovisu od putnikov ods. turistov?