Petar Tyran

Jasno je bilo da ovo mo­re biti samo proba Europ­ske unije na svoji vanjski odnosno schengen­ski granica. Hrvatskoj se naž­alost nije u­godalo da u ovi tri ljeti od pri­stupa udje unutar schengen­skoga sustava. To znači da je izvana i da članstvo u Europ­skoj uniji nije ni prilično toliko vridno nego onih držav, ke su unutar ovoga granično­ga sustava. Pravoda je razum­ljivo, da EU Hrvatsku nije mogla tako brzo primiti u ov schengenski sustav, jer za to je uvjet da more čuvati svoju granicu prema Bosni i Hercegovini i Srbiji odnosno i Republiki Srpskoj. Tako du­žičku granicu ne bi mogla č­u­vati a u krajnom i hermetski zatvoriti nijedna druga država, a kamo li Hrvatska. I za­to, ali ne samo zato, su dalekovidni ljudi vehementno dje­lali na tom i lobirali, da bi i Bosna i Hercegovina i Srbija i Črna Gora čim prije prist­u­pile EU. Argument je bio, da — prem svih nedostatkov i te­škoć s ovimi državami i nje­vimi političari — je još uvijek bolje imati ih u svojem susta­vu nego u drugom, recimo ru­skom ili arapskom. A tim bi bilo i riješeno pitanje neobra­nive sadašnje vanjske granice EU na istoku i jugu HR.

Nije se tribalo biti prorok, da se je moglo očekivati zao­štrenje graničnoga sustava u Europi. Tajne službe i umri­žene nacionalne i medjuna­rodne policije očigledno ima­ju točne informacije, odakle se kada kade moru očekivati novi vali migrantov ili da ih bolje zovemo izbiglice, ljudi ki bižu trbuhom za kru­hom u bolji gospodarski i socijalni i zdravstveni svit.

To je jedno, zač su sada socijaldemokrati i kršćansko­socijalni oštriji od slobodarov i desničarov u podizanju ogradov na granica i zatva­ra­nja putev kimi bi mogli dojti novi vali izbiglic, biguncev.

Drugo je, da očigledno po­stoju tajni sporazumi o tom, da triba uloviti i one teroris­te, ki se kriju unutar EU i ki sada zbog zaoštravanja sigur­nosnoga sustava unutar EU kanu ostaviti EU i išću spas negdje drugdir izvan eu­rop­skih držav. Zatrašivanje jur nosi sād. Ljudi su preplašeni i su sve već pripravni akcepti­rati da se granice opet zatva­raju. Ča zatvaranje granic mo­re prouzrokovati, se je vidilo zadnji vikend na hrvatsko-slo­venskoj granici: Kaos, ne­ra­zumivanje putnikov i zapravo i sanitarna katastrofa. Stoprv sada znamo, kako smo se od­učili čekanja na granični prijelazi i kako već nismo pri­pra­v(lje)ni na duže zastoje.

Još nije tako vruće i još se motori ne vrućaju, još ne ku­ha unutar automobilov, ali u ljetu će to sigurno biti tako. A kade će tisuće i deset tisu­će ljudi obaviti potripčinu, kade ćedu postati? A treto je pitanje, ćedu ljudi onda uo­p­će pojti na put, ako tako du­go moraju stati na granici. A ako ne idu na put, kako du­go će durati dokle bankrotiraju zemlje turizma, ke uvelikom ovisu od putnikov ods. turistov?

Kategorije