Jedini angažman EU-a za regionalne i manjinske jezike postoji u podupiranju učnje jezikov i u subvencioniranju odredjenih manjinskih kolektivov.
Najugroženiji jeziki kotno gradišćanskohrvatski nimaju hasni
Najugroženiji jeziki najmanje profitiraju od lipih obećanj, veli Meirion Prys Jones, pripadnik velške mane u Walesu. Med najugroženije manjine u Europskoj uniji slišu i Gradišćanski Hrvati. Zbog toga je Odbor regijov (Ausschuss der Regionen) u svojoj izjavi Schutz und Entwicklung alteingesessener sprachlicher Minderheiten im Rahmen des Vertrags von Lissabon potribovao bolju pravnu bazu i eficijentniju financijsku politiku na hasan jezičnih manjin. To proizlazi iz službenoga lista Europske unije (Amtsblatt der Europäischen Union 2011: C 259/31). Generalna direkcija za interna politička područja Europskoga parlamenta je izdala katalog temov, u kom autor i predsjednik velške jezične komisije, Meirion Prys Jones, veli sljedeće (u prijevodu iz engleskoga jezika): Jedno težišće Europske unije mora biti da na temelju „good practice“-metode motivira svoje države članice, da na nacionalnoj razini izdjelaju strateške plane, kako podupirati ugrožene jezike po peldi visokokvalitetnih programov, ke brojne jezične zajednice u Europi imaju na raspolaganju. Europska unija neka tanači svojim državam članicam, kako unutar svojih držav neka podupiraju ugrožene zajednice ili jezične manjine“ (Prys Jones 2013: 7).
Vijeće Europe
U okviru Vijeća Europe se je ugodalo isformulirati dva dokumente u pogledu na zaštitu manjin. To su Europska čarta regionalnih ili manjinskih jezikov (1992) i Okvirna konvencija za čuvanje nacionalnih manjin (1995). Obadvi konvencije su u pravnom pogledu obavezujući instrumenti, prvi svoje vrsti u Europi. Oni neka čuvaju nacionalne manjine u oni država, ke su potpisale Čartu i Konvenciju. Nažalost su obadva dokumenti raskričani, da sadržavaju samo programske rečenice, dobre nakane zakonodavca. U regija, u ki su prošireni manjinski jeziki, moraju oni biti čuvani. Država pripadnike neke jezične zajednice mora motivirati, da hasnuju svoj jezik i pismeno i usmeno.
U skladu s Čartom države moraju poduzeti sve mjere, da pripadniki manjin svoje jezike moru hasnovati u javnom žitku. Te mjere su precizirane u Čarti kot subvencijske dužnosti i se odnosu na školstvo, pravosudje, upravne vlasti, medije, na kulturni, ekonomski i socijalni žitak i prikgraničnu izmjenu. U Čarti su napomenuti svi jeziki, ke je potribno čuvati. Meda nje sliši i gradišćanskohrvatski jezik. Jezik je za mnoge manjine u Europi karakteristukum identiteta i pretpostavka za daljnji opstanak. Je li se države potpisnice držu dužnosti, ke im navaljuje Čarta, to kontrolira odbor stručnjakov (Sachverständigenausschuss, član 17 Čarte). Zato one svaka tri ljeta Vijeću Europe moraju poslati izvještaj, je li su poduzete mjere bile uspješne. Kako djelotvorna je ta metoda, o tom čitajte drugi put.
(Agnjica Csenar-Schuster)