Jedini angažman EU-a za regionalne i manjinske jezike postoji u podupiranju učnje jezikov i u subvencioniranju o­d­re­djenih manjinskih kolektivov. 

Najugroženiji jeziki kotno gradišćan­sko­hrvatski nimaju hasni
Najugroženiji jeziki najmanje profitiraju od lipih obe­ćanj, ve­li Meirion Prys Jones, pripadnik velške ma­ne u Walesu. Med naj­­ugroženije manjine u Europskoj uniji slišu i Gradišćanski Hrvati. Zbog to­ga je Od­bor regijov (Ausschuss der Regionen) u svojoj izjavi Schutz und Entwicklung alteingesessener sprachlicher Minderheiten im Rahmen des Vertrags von Lissabon potri­bovao bolju prav­nu bazu i eficijentniju financijsku politiku na hasan jezičnih manjin. To proizlazi iz službenoga lista Europske unije (Amtsblatt der Europäischen Union 2011: C 259/31). Generalna direkcija za interna politička područja Europskoga parlamenta je iz­dala katalog temov, u kom au­tor i predsjednik velške jezične komisije, Meirion Prys Jones, veli sljedeće (u prijevodu iz en­gleskoga jezika): Jedno težišće Europske unije mora biti da na temelju „good practice“-metode motivira svoje države članice, da na nacionalnoj razini izdjelaju strateške plane, kako podupirati ugrožene jezike po peldi visokokvalitetnih programov, ke brojne jezične zajednice u Europi imaju na raspolaganju. Europska unija neka tanači svojim državam članicam, ka­ko unutar svojih držav neka podupiraju ugrožene zajednice ili jezične manjine“ (Prys Jones 2013: 7).

Vijeće Europe
U okviru Vijeća Europe se je ugo­dalo isfor­mu­­lirati dva dokumente u pogledu na zaštitu manjin. To su Europska čarta regionalnih ili manjinskih jezikov (1992) i Okvirna konvencija za čuvanje nacionalnih ma­njin (1995). Obadvi konvencije su u pravnom pogledu obavezujući instrumenti, prvi svo­je vrsti u Europi. Oni neka čuvaju nacionalne manjine u oni država, ke su potpisale Čartu i Konvenciju. Nažalost su oba­dva dokumenti raskričani, da sadržavaju samo programske rečenice, dobre nakane zakonodavca. U regija, u ki su prošireni manjinski jeziki, moraju oni biti čuvani. Država pripadnike neke jezične zajednice mo­ra motivirati, da hasnuju svoj jezik i pismeno i usmeno.

U skladu s Čartom države moraju poduzeti sve mjere, da pripadniki manjin svoje jezike mo­ru hasnovati u javnom žitku. Te mjere su precizirane u Čarti kot subvencijske dužnosti i se odnosu na školstvo, pravosudje, upravne vlasti, medije, na kulturni, ekonomski i socijalni žitak i prikgraničnu izmjenu. U Čarti su napomenuti svi jeziki, ke je potribno čuvati. Meda nje sliši i gradišćanskohrvatski jezik. Jezik je za mnoge manjine u Europi karakteristukum iden­titeta i pretpo­stavka za dalj­nji opsta­nak. Je li se države potpisnice držu dužnosti, ke im navaljuje Čarta, to kontrolira odbor stručnjakov (Sa­ch­verständigenausschuss, član 17 Čarte). Zato one svaka tri ljeta Vijeću Europe moraju poslati izvještaj, je li su poduzete mjere bile uspješne. Kako djelo­tvorna je ta metoda, o tom čitajte drugi put.

(Agnjica Csenar-Schuster)