Na inicijativu farnika Borenića ćedu nabaviti dva nove zvone za crikvu ke će biškup Egidije uz nazočnost zemaljskoga poglavara Doskozila 21. septembra svetačno posvetiti i ke ćedu onda obisiti da po prvi put zaglušu.
NOVO SELO – Zvoni su sustavni dio svake crikve i su jako važni i za identitet fare ali i vjernikov i vjernic. Zvoni su takaj i ponos svake pojedine fare i nije ni čudo, da svi kanu imati dobre, lipe i velike zvone, ki čim bolje glušu odnosno odzvanjaju a po mogućnosti imaju još i poseban zvuk, koga vjerniki pak identificiraju s svojim zvonikom, sa svojom crikvom.
Turmi po naši crikva su prošli tešku sudbinu. I u Prvom i Drugom svitskom boju su tadašnje vojne sile velikim brojem srušile zvone s turmov i je stalile u oružje, najvećkrat u kanone. Kad su se po boji vjerniki opet potrudili, da bi zvone vratili na crikvene turme, nije uvijek bilo dost pinez za kvalitativno dobre i lipe zvone s predivnim zvukom. Dostkrat su zato livali zvone od željeza ili pak čelika. Ali gdo je jur čuo željezne zvone, a za razliku i one s posebnom legurom od 20% cinka i 80% bakra, se već teško more zadovoljiti sa zvukom željeznoga ili čeličnoga zvona.
U turmu novoseoske crikve visu tri zvoni, uz dva stare i jedan još stariji, naime mrtvački mali zvon, ki je nekada visio na zidu staroga marofa.
Znali su u medjuvrimenu kako novi zvoni moru znatno poboljšati cijelu akustičnu okolicu jedne crikve – potom kad su u Pandrofu 2021. dostali dva nove zvone i uskladjeni zvonosvir (Glockenspiel) s 25 malih zvončićev. Ti se moru tako programirati da zaigraju različne jačke.
Farnik ne samo u Pandrofu nego i u Novom Selu mag. Franjo Borenić u predvidjenoj proslavi »950 ljet Novo Selo« ljetos u jesen 21. i 22. septembra zagledao je dobru priliku, da uvjeri i crikveni savjet i političku općinu, da bi u Novom Selu tribali isto dva nove zvone – jednoga manjega i jednoga većega.
Po ovoj odluki je bilo jasno, da se ovi dva zvoni moru lijati samo u slavnoj i tradicionalnoj livaonici zvonov, u tirolskom Innsbrucku, u zvonarnici Grassmayr. Kod njih je i novoseoska obitelj Huisza još 1997. ljeta dala livati zvon za crikvu u Novom Selu Glinskom u Hrvatskoj, ku je u boju bila srušila Jugoslavenska narodna armija.
1599. je po prvi put spomenuta livaonica zvonov Grassmayr. U tih 425 ljet su razvili posebnu tehniku livanja zvonov a takaj i izvidili, da legura od 20% cinka i 80 % bakra (Kupfer) najbolje odgovara za najbolji zvuk zvonov.
Najveći zvon, ki su lijali u petak, 12. julija je bio zvon za Derventu u Bosni sa 770 kil (fis1), a najmanji je bio za Novo Selo s 99 kil i promjerom od 54 cm s tonom ges/2. Isto tako su lijali drugi zvon za crikvu sv. Leonarda s tonom es/2 s promjerom od 64 cm i teškim 163 kile.
Svi zvoni imaju i različne natpise i ukrase, tako i novoseoski, ali dura nekoliko dan dugo, dokle se lijani zvon ohladi i se omot more podignuti i vanjska osušena ilovača okrhati a pak se zvon još mora čistiti i brusiti.
Na velikom novoseoskom zvonu s andjeoskom korunom (šest andjeoskih glav u istom razmaku) po nalogu farnika Franje Borenića se more najti rokoko-ukras mali 1 (or 68) a pod tim cijeli tekst gradišćanske himne Mein Heimatvolk, mein Heimatland... u veliki slova. A pak opet rokoko-ukras velik 1 (or 35). U sredini zvona se nahadjaju četire slike odnosno reljefi s natpisi; livo: novoseoki grb a ispod piše Novo Selo 1074 -2024; najpr: grb sv. Martina a ispod piše: Hl. Martin – 100 Jahre Landespatron; desno: grb s potpisom Mutig in die neuen Zeiten i s traga: grb s. Leonarda a ispod piše: Sveti Leonard moli Boga za nas.
Na malom zvonu s andjeoskom korunom (šest andjeoskih glav u istom razmaku) se more najti ornament s klasi (or 143) a ispod toga tekst gradišćanskohrvatske himne Hrvat mi je otac i Hrvatica mat... u veliki slova. U sredini je decentan pečat livara a pak četire slike, med njimi i Majka Božja Celjanska a ispod prva kitica Marijanske jačke: Rajska diva, Kraljica Hrvata, naša majka, naša zora zlata. Podanih ti primi srcev dar, primi čiste ljubavi nam žar! Ispod toga se nahadja hrvatski tropleter (or 3) a odzad još piše: Gespendet von der Pfarre und Gemeinde Neudorf. 12 zvonov na ov dan – tako i dva novoseoske – su livali uz druge i dva Hrvati iz Bosne. Jedan od njih, Anto Bastijanović, jur 35 dugo djela u poduzeću Grassmayr i je postao pravi meštar ovoga svojega zvanja zvonolivara.
Na ovo livanje zvonov je doputovala pod peljanjem farnika Franje Borenića delegacija iz Novoga Sela, da nazoči livanju „svojih“ zvonov: člani crikvenoga savjeta Wolfdieter Škodler, Martina Kalinka, Gabi i Sigrid Laczkó kao i Štefika Schrott i Petar Tyran. Najprvo su bili peljani kroz muzej zvonov u kući Grassmayr. Kad su pak išli na livanje nisu se mogli dost načuditi. Velika djelaonica je bila puna gostov – iz Amerike, Rumunjske, Bosne kao i iz Gradišća. Na ov dan su naime livali jur rečenih dvanaest zvonov: uz te dva spomenute za Novo Selo tri i za Derventu u Bosni, četire za Stetson University u Floridi (SAD) i tri za katedralu u Buzauu u Rumunjskoj.
Pokidob je bio nazoči i duhovnik iz Gradišća, vlasnik livaonice Grassmayr zamolio je Franju Borenića da svetačno blagoslovi svih dvanaest furmov odnosno modelov u ke su djelatniki livari pak ulili 1.220° Celzijevih stupnjev vruću tekućinu, leguru cinka i bakra. Potom su pak svi – svaki na svojem jeziku – izmolili Očenaše da bi se ugodalo ov toliko pažnje vridan i ćutljiv posao. Kad su stručnjaki bili gotovi sa svojim poslom, po burnom aplauzu publike za uspješno završen posao, zaglušala je još Großer Gott wir loben Dich a na hrvatskom Tebi o dobri Bog. Po starom običaju poduzetničke obitelji Grassmayr svi su potom bili pozvani na štampl žganoga i pecivo – da bi potvrdili uspili posao.
PT