Ako i druge narodne grupe organiziraju jezične tečaje u školski prazniki odnosno u ljetni miseci tako to činu i gradišćanski Hrvati – vjerojatno još čuda intenzivnije i geografski prostranije nego drugi. Pri tom imamo pravoda i prednost, da imamo sela s odgovorajućom i potribnom infrastruktorom recimo kao Veliki Borištof s Kugom ili Stinjaki sa seoskom dvoranom i muzejom pod vedrim nebom. Ali imamo i sriću da ovakove jezične tečaje moremo održati i na morju, dakle povezano i uz odmor, a pred svim i s kupanjem i upoznavanjem druge zemlje i nje zamenitosti i lipote. A to sve i uz korišćenje istoga, hrvatskoga jezika.

Generacije mladine su bile na takovi jezični tečaji u Hrvatskoj, pretežno u Crikvenici a još dan danas se jur i malo zreliji polazniki tih tečajev rado spominju svojih „prvih doživljajev u mladenačkoj slobodi od doma“ i novih poznanstav i prijateljstav. Generacije hakovcev su od toga „živile“, povidale i se spominjale. A dica hakadeovskih tečajev se rado spominju pustolovin i doživljajev, ke su imali na ovi hrvatski jezični kempi.

Činjenica je, da stoprv (i) ovi jezični kempi za male kao i tečaji za jur starije otkrivaju jezične nedostake, slabo poznavanje povijesti, kulture i literature gradišćanskih Hrvatov a da ne govorimo o Hrvatskoj u najširjem smislu. Opet i opet moremo opaziti i bolno spoznati koliko nam falu škole i na hrvatskom jeziku, koliko nam nedostaje obrazovanje i na hrvatskom jeziku a pred svim i posredovanje sadržajev vezanih uz našu povijest i kulturu.

Ovi jezični kempi i tečaji nikako ne moru nadomjestiti sve ono ča bi mogle i morale škole posredovati, ali bez ovih kempov i tečajev bi bili još puno siromašniji u poznavanju toga gdo smo i ča smo i ča sve imamo i mogli imati još sve dodatno.

Dakle, ovi kempi i tečaji nudu to u minimalističkoj varijanti ča bi škole mogle i morale nuditi u maksimalnom opsegu. A zato triba posebno zahvaliti organizatorom, da nudu ovakove kempe i tečaje.

Polazniki tih dičjih kempov i študentskih tečajev steču jezično, povijesno i kulturno znanje, ko doma teško moru steći. To znači, mogli bi reći, da su garant za skromno stvaranje mlade hrvatske elite. A to pred svim u pogledu na jezično znanje i stvaranja samosvisti. Jer gdo malo ili ništ ne zna o svojoj povijesti ni kulturi ne more ni razviti i samopouzdanje, a gdo to nima neće ni dalje dati jezik i sve ča je vezano uz jezik.

Tim ne moremo tajiti, da nam čuda čega fali na obrazovnom polju – ali tim se moremo ujedno i ponositi, naime da imamo barem to i da ima očito dost velik broj angažiranih a pred svim i obrazovanih mladih ljudi, ki su voljni peljati ovakove tečaje i školovati „našu buduću elitu“!