Sveti Bartol, jedan od dvanaesterih Jezuševih apoštolov, ima svoj spomendan 24. augustuša. Iz Svetoga pisma o njem znamo malo. Spomenut je med apoštoli, ki su bili nazoči, kad je Jezuš stupio na nebo. Potom je po predaji Bartol počeo prodikovati evandjelje u Maloj Aziji, i došao je ča do Indije. Na povratku su ga pogani mučili na okrutan način. U varošu Albanopolisu su mu na takozvani perzijski način živomu svlikli, ogulili, kožu, a potom su ga raspeli na križ. Ta martirij je ovjekovječio Michelangelo u Sikstinskoj kapeli prikazavši ga na svojoj veličanstvenoj sliki.
U 13. stoljeću podignuli su manastir/kloštar sv. Bartolu na onom mjestu, kade je umro mučeničkom smrću. Manastir je u jugoistočnoj Turskoj. Na slika je Bartol mnogokrat prikazan s velikim nožem neobičnoga oblika, kim je bio mučen. Prikazuju ga i s knjigom. Po predaji je još i u Arabiju donesao Evandjelje. U vrimenu baroka su ga slikari prikazivali s ljudskom kožom prebačenom prik ruke. Bartol je patron osebujno onih, ki djelaju s kožom, to su recimo knjigoveža, krojač i cipelar. Jedino hrvatsko selo, ko ima Bartola za patrona, je Dolnja Pulja.
Bartol se je rodio još u prvom stoljeću u Kana Galileji. Njegove relikvije su u starom vijeku prešle već mjest. Sada su u Rimu u svetišću sv. Bartola. Jedan dio je u Frankfurtu i u katedrali u Canterburyiju u Engleskoj.