U medjuvrimenu su održali jur 11. Grajam — gradišćansku jačku mladih. Ovo je bila zapravo epohalna ideja tadašnjega peljačtva Hrvatskoga kulturnoga društva na čelu s predsjednicom mag. Zlatkom Gieler sada jur pred već od 20 ljet. Grajam je, naime bienala, dakle se održava svako drugo ljeto, alternirajući, to znači izmjenice s Recitalom, recitiranjem pjesmic na hrvatskom jeziku. Obadvoja naticanja su od jako velike važnosti za gradišćanskohrvatski i hrvatski narašćaj u Gradišću.
Beč do sada nije uspio da pošalje koga na Grajam — vjerojatno zbog toga, jer nima nikakove školske strukture — a gradišćanski Hrvati u Madjarskoj su si stvorili svoje vlastito naticanje u hrvatski jačka. Sada samo još falu mladi iz Slovačke — a za nje je poznato kako su muzikalni i produktivni na području i narodne i zabavne hrvatske muzike. Komu ćedu se oni propojiti još nije jasno, ali bilo bi vridno da bi se i za nje negdo potrudio i mario s austrijske strani granice. Geografski je bliže, ali i zato kad su brojni mladi hrvatski muzičari iz Slovačke angažirani u folklorni grupa i muzički bendi med Hrvati u Gradišću i Beču.
Grajam se je razvio u vrhunsku muzičku smotru mladih i najmladjih od Hatov na sjeveru prik Poljancev i Dolincev do juga Gradišća, i je jur od početka imao odredjenu kvalitetu, ka je — kako se čini — postigla još višu razinu. I ča se tiče izbora jačak — naticatelji moraju otpjevati po jednu hrvatsku narodnu i modernu zabavnu hrvatsku jačku po vlastitom izboru; narodnu jaču uz muziku „iz konzerve“ a zabavnu uz pratnju „najboljega hrvatskoga benda u naši pokrajina, Paxi“ (© Filip Tyran, ki je ljetos bio predsjednik stručnoga muzičkoga žirija, ki je odlučio o plasmani brojnih mladih pjevačic i pjevačev u Kugi u Borištofu).
Toliko talentov i lipih glasov je rijetko kade i rijetko kada čuti, a očigledno se i roditelji i učitelji s tom dicom vrlo angažirano trudu da ova njeva dica budu sve bolja i bolja. Po sebi se razumi, da je med dobrimi na ov dan još boljih i najboljih. Ali ako se prik svega vrže mriža opće procjene, rezultat je vrlo jasan: na ovom području imamo zaista ča pokazati, a naravno i — poslušati.
Žiriju (Marko Kölbl, Boris Novak i Filip Tyran) je ljetos bilo posebno teško, se čini. Izvodjači su zapravo svi imali jako visoku razinu pjevanja i nastupanja, iako se je izmed njih još nekoliko posebno istaknulo. Ali odluka nije svenek laka, iako je žiri imao po sebi razumljivo jasne parametre po ki su ocijenili. A ipak svenek ostaje neki prizvuk „nepravičnosti“ kod onih, ki su se isto dobro pripravili i su odlično nastupili — a su ipak usko podlegli i postigli samo drugo nego prvo mjesto. Ali jur samo ta činjenica pokazuje da je Grajam uspio, i da ga triba još jače podupriti!