Polazeći od kipov različnih umjetnikov, ki prikazuju Za­d­nju vičeru, su se Jezuš i njegovi učeniki najili do sitosti. Zadnja vičera prlje nego su ulovili i mučili Jezuša je je­dan od najomiljenijih motivov za­padne umjetnosti. Ribe, kruh, vino i voda su čvrsti segmenti gošćine. Ča se je minjalo to­kom stoljeć, je veličina porcijov na kipi. To su istražili britanski nutricionist (Er­nä­h­rungswissenschaftler), Brian Wansink, i njegov brat, teolog Craig Wansink.

Študirali su 52 poznate kipe, med drugim Cranacha starjega, Rubensa i Dalija, osebujnom tehnologijom. Pritom su im rotirali na monitoru hlibi kru­ha, ribe i pladnji. Prispodobili su te predmete s drugimi i zaključili: Od sridnjega vijeka do danas su se povećale porcije jilišev za 69%, veličina pladanj je narasla na 66%, a kusići kruha na 23%. Trend prema većim porcijam jila je najmanje 1000 ljet star. To ka­že, da se je produkcija, pristupačnost i cijena jila u Europi za stanovništvo kontinuirano poboljšavala. Na naj­poznatijem kipu zadnje vičere, na fresku Leonarda da Vi­ncija, su porcije jila još dost skromne.