Trijumfalni povratak četničkoga velikoga vojvode Šešelja iz Den Haaga i Hrvati

Hrvatska daje za srpske k­u­će i stane 5,5 milijardi € (!), a „Šešeljeva tajnica stanuje u Zemunu u stanu iz koga je izbačen jedan Hrvat“ (E. Čjat) „Ne bude li hrvatska Vla­da reagirala na Šešeljevo kreveljenje (nazlobno smij­a­nje), ­ne triba ni dolaziti u Vukovar” (Ruža Tomašić). „Žalosno i obeshrabruju­će … otpuštanje Šešelja“ (Josipović). Prononsirani bojni zločinac je za novine DIE PRESSE obični „serbischer Nationalist“ (?!). „U izborni sraz Josipović - Kitarović uvukle su se Srbija i geopolitika“ (D. Ivanković).

 

NOVI SAD — „Na temelju opravdanih i razumljivih uzrokov Hrvati u Vojvodini zabrin­u­ti su zbog nenadijanoga dola­ska Šešelja u Srbiju. (On) je osoba ka je bila uključena u protiriva­nju Hrvatov iz Srijema i prepo­znaje se kao snažan identifikacijski moment tragedije ovda­š­njih Hrvatov. Tim prije jer su njegovi najbliži suradniki… po ,razlazu’ s njim… danas na vlasti u Srbiji“ (Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kultu­ru vojvodjanskih Hrvatov).

 

Srbijanski premijer Vučić veli „da će se onoga trenutka kad narod bude mislio da mu je bolje sa… Šešeljom… Pajti­ćem ili kim drugim političarom, on osobno skloniti s vlasti.…“ (JUTARNJI LIST). S druge strane Petar Kuntić (Demokratski sa­vez Hrvata u Vojvodini Dshv) bagatelizira Šešeljev povratak.

 

BEOGRAD/DEN HAAG/ ZAGREB — Šešeljev trijumf na beogradskom aerodromu – bio je doček njegovih brojnih pristašev i miting Radikalov u centru grada s 3.000 sudionikov. On „je bio simbol etničko­g­a čišćenja, pljački…, Milošević je bio projektant, ali on je bio operativac na terenu kada su protjerivani Hrvati iz Srijema, kada su pravljeni spiski ne­podobnih osob“ (Sonja Biserko, Helsinški odbor, Beograd). „Dolazim iz Hrtkovaca i dob­ro pamtim ča je Šešelj djelao, pamtim moje komšije (susjede) Hrvate ki su morali (izbig­nuti) u Hrvatsku.“ (Maja Sedlarević, Vojvodina). „…Ljudi ki su zagovarali ,ubijanje kao legitimni način dijaloga sa susjedi’… sada tribaju peljati Srbi­ju u Europu“ (D. Gruhonjić). 

(Ivica Jožić)