Jedna je činjenica, da proporcionalno s vrimenskim ili geografskim razmakom odnosno s daljinom kod naših ljudi se smanjuje znanje o naši hrvatski društvi i sve manje se razlikuje gdo je gdo i ča gdo djela i zač se gdo zalaže i ko težišće gdo ima. Druga je činjenica, da i sami aktivisti i aktivistice, čim su mladji i mladje, sve manje znaju razlikovati med društvi i organizacijami niti dovoljno znaju za ča ko društvo stoji i čim se posebno bavi.

Iz toga se samo po sebi radja potreba, da se stvori mogućnost, forum za medjusobno upoznavanje i razmjenu iskustva a prije svega i radjanje novih idejov. U prošlosti – a to znaju i brojni hrvatski aktivisti i aktivistice, ki su se iz Beča vrnuli u Gradišće – je takov forum bio Hrvatski akademski klub, a je i dandanas još, iako se je broj študentov i študentic ki se redovito sastaju u „Klubu“ znatno smanjio – uz ostalo i zbog sve oštrijih mjerov i zahtjevov pri študiju i zato kad znatno manje študentov i študentic najde put u ovu „kovaonicu“ angažmana pred svim i na manjinskopolitičkom ali i jezičnom i društvenom polju. To pravo polaže HAK i nadalje to zahtjeva od sebe.

Zato nije ni čudo, da hakovci u Hrvatskom kulturnom društvu u Gradišću polažu jedno od težišćev na ovakove skupne sastanke, forume i mogućnosti boljega medjusobnoga upoznavanja, izvidjenja potrebov i formuliranja skupnih ciljev, ki prelazu daleko samo hakadeovske cilje i nakane. Iliti bolje

rečeno: Ove cilje i zahtjeve tribala bi si staviti sva društva i organizacije ako kanu u povezanom, usnopljenom postupanju nešto postignuti za cijelu hrvatsku narodnu grupu, bilo kade živi i bilo kade joj je potribna pomoć.

Tim potribniji su takovi sastanki i forumi, za kimi je sporadično stao duga ljeta Koordinacijski odbor hrvatskih društav i organizacijov a na čije čelo se je sada postavilo Hrvatsko kulturno društvo sa svojimi financijskimi i organizatorskimi snagami i mogućnosti i sa svojimi personalnimi korijeni u zgora spomenuti študentski krili.

„Zajedno“ je odlično skupno geslo ovakovih koncentriranih i koncertiranih sastankov, kakovoga smo mogli uživati prošli vikend u mirovnoj tvrdjavi u Solunku, u predivnom ambijentu i ki bi si zas- lužio još puno već sudionikov i sudionic i još puno širji spektar svitonazorov i pogledov na vlašću manjinsku situaciju i na položaj hrvatske zajednice kako u Austriji tako i u Madjarskoj i Slovačkoj. Sami moramo pokazati složnost i jakost u naši zahtjevi i potribovanji a pred tim moramo se složiti u tom ča uopće kanimo i zač smo pripravni se zalagati.

Oni, ki su bili prošli vikend u Solunku bi sada mogli širiti to uvjerenje, da ovakov forum za formuliranje zajedničkih ciljev u budućnosti triba postati regula a tim i regulativ!