Prilikom obljetnice doseljenja Hrvatov su koljnofska društva priredila šaroliko otpodne s tancom, predavanjem, filmi, razgovori i plesačnicom, kade su sudjelivala sva seoska folklorna društva. Zanimanje je bilo veliko.

Koljnof –  U nedilju po polaganju vijencev pri spomeniku o selidbi Hrvatov (v. str. 3) je počeo malo po tri kulturni program u domu kulture u Koljnofu s jačkom Dobar večer dobri ljudi. Moderator priredbe je bio Petar Mogyorósi. On je pozdravio brojne časne goste, med njimi i veleposlanika Mladena Andrlića.

Po tancu Bizovac ( kor.: Ivan Mihovec Miki) je slijedio prvi razgovor s Mihaelom Schreiberom. On je predstavio situaciju pred 490 ljeti u Gradišću i na području bivše Jugoslavije i analizirao uzroke iseljavanja.

Samo mali dio je pobignuo pred Turki, veći dio je došao na poziv vlasnikov u Gradišću, kade je sve postojalo ali falili su ljudi ki bi s tim baratali. A tako nije falila samo djelatna snaga nego i ljudi ki bi plaćali porez.

Slijedio je potpuri koljnofskih melodijov i filmski prikaz igrokaza, ki je napisala Ingrid Klemenčić pred 20-imi ljeti na temu doseljenje Hrvatov. Slijedio je spominak na pokojne velikane: Matu Šinkovića Capu, Horvath Laci bácsija , Gellerta Tihanyija i Nenada Breke.

Po Muškoj klapi Koljnof nisu smili faliti i najmladji folkloraši. Tako su bili mladi seoski tamburaši. Daljnji blok otpodneva je bio jako crikven, kot je bilo i cijelo otpodne odgovarajući geslu crikveno dotaknuto. Po filmu o Črnoj Madoni je Ingrid Klemenčić pitala sina sela patera Anijana (Marka Mogyorósija) za svoju vezu koljnofskoj Mariji.

U nastavku su folkloraši pokazali Posavinu i slijedio je nastup najnovijega seoskoga sastava Tamburaši bez imena ki su predstavili Ćaćine riči i Od dvora do dvora. Dalje je išlo digitalno: stare snimke jačak uz stare fotografije. Završetak kulturnoga programa je bio prikaz Koljnofskoga pira.

Na kraju priredbe su se zahvalili Marijana Pajrić i načelnik Franjo Grubić organizatorom. Priredba je završila jačkom Kad budu cvale djurdjice i slijedio je bife kot i plesačnica, ku su oblikovali Tamburaši bez imena uz peljanje Martine Korláth i Andreje Völgyi Egrešić.

Otpodne je bilo jako šaroliko, jedino slaba tehnika je većkrat malo kvarila predstavu.

15 ljet književni susreti u Koljnofu

U medjuvrimenu se jur 15 ljet dugo redovito u jeseni sastaju u Koljnofu i tokom ovih književnih susretov hrvatski književniki i književnice pohadjaju i druga hrvatska mjesta u Madjarskoj, a sudioniki na ovi književni susreti takaj idu i na izlete u susjedni austrijski dio Gradišća.

Žarišće ovih susretov su hrvatski književniki i književnice iz Hrvatske uključivši i zainteresirane u Gradišću s obadvih strani granice. Kako je uz ostalo istaknuo Đuro Vidmarović pri susretu petak navečer u restoranu Levanda „u Koljnof dolazu kolegi i kolegice iz vlastite inicijative, ali pri tom se imamo puno zahvaliti organizatoru dr. Franji Pajriću, ki u ove književne susrete ulaže puno svojih vlasitih sredstav, s ciljem da Koljnof nastane junction (spoj, stečišće) književnikov iz različnih zemalj“. Polag Vidmarovića ovi susreti su „protok misli i idejov“ i su „vrlo važni med književniki“.

Kako je u svoji uvodni riči istaknuo Vidmarović „hrvatski narod diše s dvimi plućami, do- movinskom i iseljeničkom“. Bivši predsjednik Društva hrvatskih književnikov i raniji diplomat RH Vidmarović Koljnof naziva „topos poeticus“, književno mjesto. Književnicu Anu Šoretić, ka je takaj bila nazoči pri ovoljetnom susretu, Vidmarović je nazvao „zastupnicom pučke narodne književnosti“. Najavio je, da će napisati poseban esej o književniku, pjesniku Franji Pajriću i je njegov restoran Levandu proglasio „legendom u Hrvatskoj“.

Po Vidmarovićevom opširnom uvodnom referatu nazočnim književnikom i književnicam se je obratio i Marijan Tomislav Bilosnić i dao rič npr. i Biserki Goleš Glasnović, Božici Jelušić i Aleksandru Horvatu ki je u 2022. ljetu bio dobitnik književne nagrade »Katarina Patačić« u Varaždinu za najbolju knjigu na kajkavskom jeziku u 2022. Meni je v Ludbregu lepo.

Hrvatski književniki su sudjelovali i u proslavi nedilju, 12. novembra 490 ljet od doseljenja, polaganjem vijenca kod spomenika doseljenja i kulturni program povodom obljetnice.

PT/KK