U svi vrimeni su se zgubljali jeziki, ali prijelazi od jednoga jezika na drugi su se prlje-koč protezali prik dužih fazov. Danas se jeziki zgubljaju čisto naglo. U diskusija o umiranju nekoga jezika se mnogokrat čuje, da ljudi dobrovoljno napušćaju svoj materinski jezik. To ne odgovara istini. Neka jezična grupa skoro svenek preuzima jezik druge jezične zajednice na temelju represijov. Kadakoč nisu ugroženi samo jeziki, nego i ljudi, ki govoru te jezike. Oni su zbog hasnovanja svojega materinskoga jezika diskriminirani. U mnogi regija je napušćanje vlašćega tradicionalnoga jezika direktna posljedica formiranja nacionalnih držav s ciljem homogeniziranja stanovničtva u pogledu na jezik i kulturu. To je u prošlosti bio tipično europski beteg, ki se je širio pod geslom „Jedna nacija — Jedan jezik“.
Ponekad postoji jako suptilan uzrok za to, da se ljudi počnu odvraćati od svojega materinskoga jezika. Krivo je to, da vladajuća većina stigmatizira jezik i kulturu manjine. To se djela tako da se manjinski jezik ne proglašava službenim ili podučavnim jezikom. Gradišćanski jezik je stoprv u zadnji ljeti postignuo ta status. Većkrat je za neki moribund jezik još i preveć, kad mu se dodilu takova prava, velu lingvisti, i onda još i friže skrsne. Jako škodljivo je i isključivanje ili špotanje dice zbog njevoga jezika i akcenta. Zato se starji i staristarji radje pominaju jezik većinskoga naroda.
Očekivaju si prednosti u vladajućoj kulturi, recimo u pogledu na školovanje i na bolje šanse pri zapošljavanju. Sve te negativne uticaje danas pojačava i globalizacija. Na ta način se jezik hasnuje samo minimalistički. Jezik, ki se rabi samo u obiteljskom krugu, je jako ugrožen. Jezik, ki se već ne hasnuje u razgovoru s dicom, je odsudjen na propast. Ako je jezik u javnosti ograničen samo na rituale, recimo na liturgiju, mu je sigurna smrt. U gradišćanskohrvatskom slučaju se jezik zgublja i u Crikvi. Tip dvojezičnosti, koga danas prakticira Crikva, je za hrvatsku narodnu grupu sudbonosan i ubitačan.
To ne znači, da se manjine neka samo još uču vlašće jezike. To bi naravno bilo kontraproduktivno. Ali je dokazano, da se ekonomsko i socijalno stanje ljudi ne poboljšava tim, da ljudi napušćaju svoj materinski jezik. Danas je poželjna i jako favorizirana većjezičnost. Osebito dica se lako paralelno uču dva ili već jezikov. Istraženo je, da učnja jezikov diže inteligenciju i kreativnost, ar je pritom potribno, uroniti u različne misaone sisteme (Denksysteme).
(Agnjica Schuster)
(Autorica članka na Sveučilišću u Beču piše tezu na sociolingvističku temu.)
