Očito se med našimi hrvatskimi društvi u Gradišću pojavljuje dramatičan manjak ljudi – muških i ženskih – ki bi se angažirali u društveni posli. To je bojsek opća pojava, ka se u hrvatskoj zajednici pravoda čuda jasnije i dramatičnije izražava, jer u manjinski posli nima niti zemaljskih niti državnih institucijov, ke bi se brinule o naši posli, nego to sve melji uglavnom na privatni inicijativa i društvi i organizacija. Moremo opaziti dramatičan pad broja ljudi, ki su pripravni se angažirati na društvenoj razini, pred svim ne u peljajući funkcija. A niti argument, da bi se rado i znatno pomladila struktura i očito volja unutar ovih navodno „zastarenih“ strukturov da bi se drage volje pomladile, nije u stanju povući mladje i sposobne ljude u peljajuće funkcije a tim i u odgovornosti pune zadaće.
Ali nije to pitanje samo mladih ljudi, ki se tako malo želju angažirati u društveni posli – iako je u seli hvalabogu još laglje, naime ako ide samo za seoske posle i inicijative – nego se to tiče i zrelijih i iskušenijih ljudi. I med ovimi je sve ograničenija volja za angažmanom i sve prošireniji argument „neka to sada mladi preuzmu“.
A sada se jur duži čas krećemo med timi pozicijami i stajališći, da ovi mladi (još) nisu pripravni preuzeti dužnosti recimo u nadregionali i centralni društvi u Gradišću i Beču i na drugu stranu, da ovi zreliji po ljeti i iskustvu (već) ne kanu preuzeti odgovornosti pune funkcije. No, ne bi li bilo najbolje stvoriti simbiozu med ovimi dvimi pozicijami, ke svaka za sebe peljaju u nezgodnu situaciju – kako društva i organizacije tako i dotične osobe same.
Još tomu nije tako dugo, da je Tereza Grandić u ovi naši novina lomila koplju za sinergiju, suradnju i pisala o tom kako bi bilo najbolje, da bi se našli i mladji i stariji i bi si skupa zasukali rukave u djelovanju za dobrobit po mogućnosti zajedničkih ciljev. Ako se pak držu društvenih pravil, statutov svojih društav, onda su ta pravila, ti cilji jur desetljeća dugo ista, dakle bi tribala biti ista i danas, svejedno gdo stoji na čelu društva i neovisno o životnoj dobi i zrelosti tih pročelnikov i funkcionarov i funkcionarkov ki i ke tribaju izvršiti ispuniti te cilje.
Pokidob na ovom mjestu – nažalost i silom prilike – prevladava pozicija po ljeti zrelije pozicije, se sa sigurnošću smi i more tvrditi, da su mladjim i mladim snagam, svi obloki i sva vrata, još i lesa otvorena. Samo bi morali pregaziti prag i stupiti u ta društva. Naravno i u znanju, da ćedu i ovi mladji, nažalost čuda prerano, biti budući stariji i zreliji. I zato bi jur sada mogli razmišljati o tomu, kako ćedu pak oni i one koč postupati, ako će biti potribno da se nje zamini i nadomjesti. Slobodno po Terezi Grandić: Sinergija je najbolje!