VELIKI BORIŠTOF — Petak 30. novembra je bio oprošćaj od dir. Štefana Zvonarića, ravnatelja Dvojezične nove sridnje škole u Velikom Borištofu. Kako je napomenula sadašnja ravnateljica Dnsš Heli Domnanović, Štefan Zvonarić je išao 56 ljet u školu. Četira ljeta je pohadjao osnovnu školu u Velikom Borištofu, a četira ljeta glavnu školu u Gornjoj Pulji. Maturirao je u gimnaziji u Željeznu, kade je dvi ljeti i pohadjao Pedagošku akademiju.
Konačno je dostao 1971. ljeta zaposlenje na glavnoj školi u domaćem selu. Zadnjih jedinaest ljet je bio ravnatelj Dvojezične glavne škole a na zadnje sada i Dvojezične nove sridnje škole. Podučavao je u prvom redu matematiku i povijest. Njegov najveći zaslužak kao ravnatelj je bio, da su bili med prvimi ki su preminili status glavne škole u Novu sridnju školu. Angažirano se je zalagao, da se obdržu tečaji i djelatne zajednice za napredovanje kvalitete podučavanja.
Štefanu Zvonariću je bio hrvatski materinski jezik svenek jako važan. Tako je organizirao djelatne zajednice s jezičnimi stručnjaki kako na primjer s prof. Dietmarom Larcherom, po čijem konceptu su sastavili novi okvir za podučavanje hrvatskoga jezika. Školniku i kasnije direktoru je bilo dalje važno, da dica i učitelji koristu suvrimenu tehnologiju. Tako su za školu nabavili nove kompjutere i beamere za svaki razred.
Moglo bi se još čuda svega napomenuti, ča je Štefan Zvonarić udjelao za ovu školu. Jedna od njegovih velikih zaslug za školu je, da je kroz svoje djelovanje stvorio dobru atmosferu, u koj se svi dobro ćutu. Dica su naglasila, da je bio svenek ljubezan prema njim i da je imao svenek otprta vrata za njeve probleme i želje.
Kod oprošćaja ali nisu častili samo njegove zasluge, ke si je stekao kao ravnatelj škole, nego i njegovo djelo za društvo i Crikvu: kantor je u domaćem selu i peljač zbora. Pokidob da Štefan Zvonarić ima dobre veze poznatim ličnosti u Hrvatskoj, su škola i selo široko i daleko poznata. Istaknuti se mora još i njegova privatna biblioteka hrvatskih knjig, ku skrbno čuva kao dragocijeni kinč. Za čast i cijenjenje njegovoga djela i djelovanja su mu se školarice i školari zahvalili i su mu recitirali nekoliko pjesmic. Jedna od njih je bila poznata pjesma Miloradića, ku bi bio danas ovako prepisao za dir. Štefana Zvonarića.