Nos leopoldus dei gratia Electus Romanorum Imperator, semper Augustus, ac Germaniae, Hungariae, B­o­hemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Ramae... Rex…,*) — Tako (s navo­djenjem obimne titulature) započinje povelja ku je kralj Leopold I., na Kaušićev zagovor izdao zagrebačkomu Isusovačkom kolegiju. Kau­šića se Sveučilišće u Zagrebu samo povrimeno i ovlaš spomene prilikom jubileja i svečanosti tipa Dies Academicus, pa nikad nije dovoljno naglašavati njegove zasluge.

BEČ/CELINDOF/ZAGREB — Govorili smo o izuzimanju djakov i studentov od gradskih vlasti u (zagreba­čkom) Gradecu: „Gledano sa stanovišća gradskih privilegijov, takov bi vladarski čin (iz­u­zimanja) bio zakonit da je Le­opold izuzeo od gradske juris­dikcije samo one djake i studente ki ni inače nisu pripadali pod sudačku vlast grada, da­k­le plemiće, duhovna lica ili se­ljačku dicu. Ali vladarski je privilegij od časa izdavanja za­šćićivao sve isusovačke djake i studente od bilo koga drugoga suda osim onoga ki će biti za njih od slučaja do slučaja delegiran. Znajući to, vladar je namjerno u privilegiju ista­kao da i prije izdavanja njegovoga privilegija gradska općina ni­je imala jurisdikciju nad isusova­čkimi djaki — ča nije bilo to­čno. Ali kralj, Sabor i isusovci nameću Gradecu svoju volju i on je najzad morao ustuknu­ti. Prosvjed se gradečkoga suca na Saboru odbija, a privilegij prihvaća, potvrdjuje i po protonotaru potpisuje. Svidočan­stvo o tom sačuvano je i u saborskom zapisniku. Onde stoji:

,Zatim je privilegij njegovoga presvetoga carskoga i kra­ljevskoga veličanstva zagreba­čkoj novoj akademiji javno na saboru pročitan, predan i pri­hvaćen; ali ipak s tim da pra­va i slobode kraljevstva budu sa­čuvane da ostanu na snagi’**).

Iz popisa hrvatskih velika­šev i plemićov kih imena kroničar upisuje u Historiju nije teško razabrati da su to redom ljudi ki su vršili najvažnije ča­sti u kraljevstvu. Osim župana i podžupana, isusovačke inter­ese zastupa banski namjesnik i Nikola Erdödy komu je po u­roti (Zrinsko-Frankopanskoj) bila povjerena čast kapetana kraljevstva. Ta činjenica još jednom pokazuje koliko je i velikašem bilo stalo do toga da se na Gradecu podigne akademija“ (Nada Klaić, 1969.).

(Priredio Josip Seršić / nastavlja se)

*) Mi Leopold po milosti Božjoj izabrani Car Rimski, uvijek Uzvišeni kralj Njemačke, Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Ra­me (Bosne!)... (itd.).
**) Porro Privilegium Neo Academiae Zagrabiensi a Sua Sacratissima Caesarea et Regia Maiestate datum publice in Regno perlectum, praesentatum et acceptatum est; Salus tamen Juribus et libertatibus Regni in suo vigore permenentibus.