Ljetos smo po treti put skupa došli na svinjokolju, ča će polako tradicija nastati kod nas u Kisegu. Čuvati i oživiti kanimo ov običaj, koga smo doma na Undi i Židanu, u Prisiki, u Plajgoru svi još doživili kao dica, kao mladi ljudi. Ovom prilikom kanimo se zahvalit i našim Hrvatom za cjeloljetnu suradnju u Kisegu. Isto tako se zahvaljujemo i svim našim pomagačem, podupiračem. Tako je pred skupnom vičerom pozdravio goste Sándor Petković predsjednik mjesne Hrvatske manjinske samouprave.
KISEG — Mrzao vjetar urumenio je muška lica u ranoj zori 22. januara u Kisegu. Na svinjokolju se je pripravljao muški spol pjevačkoga zbora Zora. Profesionalni mesar Lojzi Fehér komandirao je malu četu, a Sándor Petković. Imre Hársányi, Bela Farkas, Ivan Nickl, Štefan Ecker i Loci Meršić pripravljeni su bili na „borbu“ sa 265 kg teškim pitancem. Pobjedu je vrijeda mogla domaćim žganom svečevati muška grupa. Paljenje prasca je doprimilo veselije i teplije trenutke. Na kvalitetno paljenje svinjske kožice ali ni na minutu se ne more pozabiti. S nožem krocati dlake, paliti, opet krocati, i ponovo paliti… i to se mora ponavljati donjeg dokleg se ne pojavi zlatožuta kožica ispod pepelnoga pokrivača. Joži Pasner, Joži Horvat i Joži Singer, Petar Honvéd, Miklós Tóth — ki su usput došli na pomoć — teplom vodom prali su pitanca, da ga s čim prlje ubisu na gauge. Od raskaljanja svinje i djela nastane već fele, tako da su dobro došli novi pomagači: Karol i Joži Meršić i Marton Šopar. Oni su rizali slaninu, odgovorni su bili za cvirenje masti i za ukusne ocvarke. Pujti, Bela i Imi uzeli su se za kuharske posle, med kimi je najteže bilo ribanje hrena. Muške suze rijetkokrat se javu u životu, ali hrenova jaka i zdrava duha izazvala je ta rijeti dogadjaj. Vridne muške ruke načinjale su krvavice, mesnate i jatrene kobasice, ki je ljetos za čuda metarov već nastalo — zahvaljujući ogromnoj težini pitanca. Prezbošti (gembeci) iliti tlačenice su vrijeda kao vojaki visili u redu na višalica, a slobodni člani društva su u blagovaonici mjesne katoličanske škole prostrli stole za skupnu vičeru.
Sándor Petković, predsjednik Hrvatske manjinske samouprave u Kisegu je u 17 uri pozdravio goste. „Ljetos smo po treti put skupa došli na svinjokolju, ča će polako tradicija nastati kod nas. Čuvati i oživiti kanimo jedan običaj, koga smo doma na Undi u Židanu, u Prisiki, u Plajgoru… svi još doživili kao dica, kao mladi ljudi.“
No, kiseška svinjokolja je posebna u tomu, da do skupne vičere žene se ne vidu ni u blizini ovoga velikoga posla. Zna se, da su od početka bile protiv ovoga običaja, i su brundale zbog ogromnih poslov, ali muži nisu pušćali ženskomu pritisku. Sami su si zeli u ruke peljanje i ostvarenje svinjokolje. Vičera je bila fantastična. Supa s rizanci, kuhano meso s hrenom, mjesom bogato nabito kiselo zelje, kobasicom naditi karmanadjin, pečena rebra, pečene jatrene kobasice i krvavice su oduševile sve želuce nazočnih. Naravno da ni ženske pohvale nisu izostale na kraju. Kolači i slatkiši su dospili na stole, a Štefanićevo vino pomagalo je razdjelanje jila i medjusobno razgovaranje.
Kao vrhunac ove vičere zasvirao je Zora band. Imre Harsányi, Romano Zölss, Marija Kirchnopf i Petar Berzlanović su omogućili, da svi gosti uz kulinarsko bogatstvo u zajedničkom jačenju uživaju i emotivno-jezično približavanje.
(Marija Fülöp-Huljev)