Predsjednica KUGE dr. Gerlinda Stern-Pauer je bila pozvala na diskusiju na podiju  o tom piše li se G(g)radišćanski Hrvati s velikimi G ili malim g. Na podiju su diskutirali školski dir. u m. Mirko Berlaković, odvjetnik mr. Franjo Schruiff, glavni urednik lista Hrvatskoga akademskoga kluba novi glas, Matijaš Wagner kao i predsjednica KUGE, dr. Gerlinda Stern-Pauer. Pisac i novinar u Orf-u Gradišće Jurica Čenar je dao svoj stav u video-poruki. Novopečena magistra Silvija Bucolić je moderirala ovu diskusiju na podiju a pak i s publikom. Diskuti­rali su na jezikoslovnoj kao i na političkoj razini. Polag hr­vatskoga pravopisa more biti samo g a iz manjinskopolitičkoga i geografskoga gledišća ide argumentacija za G. Na početnom slovu će se i u buduće moći prepoznati kako pisac misli i kakov stav ima prema G(g)radišćanskim Hrvatom: su poseban narod ili dio hrvatskoga korpusa!

VELIKI BORIŠTOF — Kako je Silvija Bucolić u svojem uvodu željila pokazati, pisanje G(g)radišćanski Hrvati je u novijoj povijesti, otkada je Miloradić u svojoj Hrvatskoj Kemlji u Ugarskoj kreirao ov pojam Gradišće za cijelu hrvatsku kulturnu zajednicu u zapadnoj Ugarskoj (© Mirko Berlaković) nikada nije bilo riješeno. Pi­sa­lo se je i s g i G.

Pri diskusiji pak i s publikom sudjelivalo oko 30 zainteresiranih ljudi. Dokle jedni favoriziraju veliko slovo G da bi u Gradišćanske Hrvate uključili i Hrvate u Ugarskoj, Slovačkoj i Beču — a u novije i u južnoj Moravskoj, zagovorniki pisanja s malim slovom g argumentiraju da „jedan dio smo velikoga hrvatskoga naroda, a pridjev gradišćanski samo označuje, kade, u koj regiji živimo“ — a po ovoj logiki pisanje s G da predstavlja distanciranje od hrvat­skoga­ naroda. Ali drugi, ki zagovaraju G, upravo kanu pokazati na cjelinu ovoga hrvatskoga korpusa, ki na ovi prostori živi jur skoro 500 ljet dugo. Ali se je u novije pojavila i grupacija onih, istini za volju, ki s G želju pokazati na posebnost i na odvojenost od velike cjeline Hrvatov. A u tom su sada došli u konflikt oni ki pišu G. (vidi i komentar na 2. str.)

U sljedećem, donašamo (naravno skraćeno) argumente diskutantov na podiju:
Mirko Berlaković: Nikada se u Gradišću nismo ujedinali na g ili G. Naglasak je na Hrvati a ne na regiji. Mate Meršić Miloradić je, kad se je pojavio nimški naziv (Vier)Burgenland u hrvatskom prijevodu s Gradišćem naznačio cijelu regiju. Mi se književno moramo najzadcipiti hrvatskomu narodu na jugu. Za nas valja i opći hrvatski pravopis, a ako krenemo od maloga g odrekli smo se hrvatskoga naroda. Moja gramatika ujedinjuje — a ne razdvaja. O jeziku more samo pravopis odlučiti.
Matijaš Wagner: G ili g nije jezično nego političko pitanje. Svaki narod ima pravo sām sebe prozvati narodom ili ne. Naš jezik je poseban jezik. Sve već se posebnim narodom napravljamo. Neki strašno govoru o Hrvatskoj i pilu na ovoj kiti, a zato su za veliki G.
Jurica Čenar: Mi smo si stvorili vlašći varijetet hrvatskoga jezika i s gramatikom, rječniki. Veliko G neka se piše u Gradišću, malim g u Hrvatskoj.
Gerlinda Stern-Pauer: Nepotribna je ovo politička diskusija. Veliko G pokazuje na to da smo mi jedinstveni Hrvati. Bečanski Hrvati su jedan važan dio hrvatskoga naroda. Veliko G uključuje i Beč. Ako pišem g isključujemo Židance, Jandrofce itd. G je važan za identitet svih, ki ovde živu.
Franjo Schruiff: G ili g je isključivo političko pitanje. Ako kanimo uključiti sve onda mora zeti G. Od Hrvatske smo toliko različni. Ova diskusija je luksuz. Iako imamo intelektualno jeb.... je to luksuz — ali neka ga imamo. Nimški Bur­genlandkroaten se mora pisati velikim B. U svi dokumenti stoji kroatisch a ne burgen­lan­d­kroatisch. Svejedno je li pišemo G ili g, pitanje je ča mi sami kanimo.
Zorka Kinda-Berlaković: Imamo multipli identitet, ali gradišćanskohrvatski nije poseban jezik. Mojim studentom na Slavistiki u Beču ostavljam otvorenu mogućnost g ili G.
Jakov Berlaković: Mi smo Hrvati zato moramo pisati g.
Štefan Pavetić: Mora nam biti jasno ča kanimo reći, a po tom ćemo iskati i pravilo. Ovo jest političko pitanje, a g je veliko distanciranje. Ako kanimo pokazati na to ča nas povezuje, to nije Gradišće, nego Hrvati.
Joc Vlašić: Svejedno odakle smo, iz Beča, iz Gradišća… ili odakle drugdir, Hrvati smo!
Franjo Bauer: Ako mislimo na Hrvate i u Ugarskoj i Slovačkoj a isto tako i u Beču, moramo pisati G.
Franjo Pajrić ml.: Mi u zapadnoj Ugarskoj nismo uspili formirati modernu hrvatsku svist. Od 1921. ljeta Hrvati na ovom prostoru firmiraju svaki svoju svist. Povijest Hrvatov još nije napisana. Bez Hrvatov iz Bosne, Hercegovine i Hrvatske nećemo preživiti.

Rezultat ove diskusije u KUGI bi se mogao i tako opisati, da svaki mora za sebe odlučiti kako kani pisati. Kako je rezimirala Gerlinda Stern-Pauer „ustanovili smo, da svaki ima svoje uzroke zač kako piše, ali vidimo da nijedan nima kompetenciju odlučiti kako se mora pisati, nego da svaki mora za sebe odlučiti“.
Niti političari niti jezikoslov­ci da nimaju pravo na istinu. Vjerojatno da će sve ostati kao dosle, misli Gerlinda Stern-Pauer. Mali izlaz ona vidi u tom, da se u socijalni mriža novih medijev, ako je to npr. facebook, ili u sms-u zapravo sve piše s malimi slovami.

(uredn.)