Hrvatsko shodišće u Celju su početo od upeljanja skupnoga shodišća gradišćanskih Hrvatov 1923. ljeta održali sada jur po 88. put. Putujuća Celjanska Marija je od 1973. ljeta na putu med gradišćanskimi Hrvati u četiri država: Austriji, Češkoj, Madjarskoj i Slovačkoj. Ov driveni kip, kopija Majke Celjanske je dar hodočasnoga mjesta Celje dugoljetnomu organizatoru hrvatskih shodišćev Martinu Meršiću ml. prilikom 50-ljetnice skupnih shodišćev 1983. ljeta.
CELJE — Ljetos je uz političke uzvanike, zastupnike u Nacionalnom vijeću u Beču narodnjake Nikija Berlakovića i Kristofa Carića prvi put došao i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. On je kao poklon iz Zagreba biškupu Egidiju Živkoviću donesao svićnjak od kristala i knjigu nedavno pokojnoga hrvatskoga teologa Ivana Goluba »Najprije čovjek«. Dijecezanski biškup Željezna Živković je pozvao Bandića u štajersko Celje da bi mu se pri kraju nediljne svetačne sv. maše zahvalio za sve ča je učinio za gradišćanske Hrvate, pred svim ali i za zbor Pax et Bonum i ga je ovom prilikom častio i odlikovao najvišim odlikovanjem Dijeceze, »Ordenom Svetoga Martina u zlatu«. U sljedećem donašamo govor gradonačelnika Milana Bandića, ki i zbog slaboga razglasa nisu svi mogli čuti ods. razumiti:
Poštovani oče biškupe Egidije, uvaženi svećenici i časne sestre, drage Hrvatice i Hrvati i dragi vikar Biškupije Željko, već dugo godina je u meni bila prisutna želja pohoditi ovo veliko austrijsko Marijansko svetište u Celju. Došao sam ovdje kao i svaki drugi vjernik, kao dijete, stati pred noge Majke Božje i zahvaliti za sve darove koje mi je darovala u životu. Kao gradonačelnik grada Zagreba, došao sam moliti za moj i vaš grad Zagreb, kao i za cijelu Hrvatsku i sve Hrvate diljem svijeta.
Oduvijek sam imao velike simpatije prema gradišćanskim Hrvatima, kao i zahvalnost za očuvanje vaše vjere i kulture u Austriji, Slovačkoj i Madjarskoj. Došao sam danas posebno zahvaliti biškupu Egidiju što je napravio veliki internacionalni i povijesni iskorak.
Dragi biškupe, ponosan sam što ste u mome mandatu, kao gradonačelnika, smogli snage i mudrosti da čvrsto povežete moj i vaš Zagreb u kojem ste studirali bogosloviju. Vi ste nakon 500 godina osnovali i registrirali kako u Austriji tako i u Zagrebu, udrugu gradišćanskih Hrvata, Hrvat S.A.M. za Slovačku, Austriju i Madjarsku. Ovom prilikom pozdravljam i prvoga predsjednika udruge Hrvat S.A.M. u Zagrebu, magistra fra Božu Blaževića. Fra Božo je hrabro, zamislite bez registrirane udruge i bez kune u džepu: sa vašim biškupom, gradom Zagrebom i Hrvatskom Vladom, krenuo u veliki projekt pomoći djeci Vukovara s dirigentom Ivom Šeparovićem i zborom Pax et Bonum. Znajte, srce Milana Bandića i moj grad Zagreb, uvijek su otvoreni za sve vaše plemenite projekte.
Dragi biškupe, ja sam imao svoj razlog dolaska Mariji Celjanskoj i gradišćanskim Hrvatima. Došao sam reći veliko Bog plati. Danas sam dirnut vašom dobrotom. Možda niste svijesni. Dali ste mi ne jedno, nego dva velika priznanja. Prvo priznanje je biškupije Željezno, koja slavi 60 godina svoga postojanja. Sad mogu s ponosom za sebe reći da sam i ja star kao biškupija, ali sam duhom mlad kao vaš biškup. Gotovo da bi kao čovjek sada pustio suzu. Ne mogu vam reći koje mi je priznanje danas veće i draže. Dobiti najviše priznanje biškupije izvan Hrvatske je znak, da ste iz daleka osjetili moj rad i veliku ljubav prema gradišćanskim i svim drugim Hrvatima izvan Hrvatske domovine.
Jednako vrijedno priznanje je ova sv. maša, koju ste molili za moju dragu majku Blagicu, koja se 5. kolovoza preselila Bogu. Tako ste me duboko dirnuli svi vi, dragi vjernici, svojom molitvom i gradišćanskim pjesmama, jer su moja i svaka druga majka, zaslužile ovaku zahvalnost. Majka nas je rodila, majčinskom ljubavlju dojila i svojim suzama zalivala, da rastemo kao ljudi i dostojno hodamo ispod ovoga neba. Majko, ovo je tvoje a ne moje priznanje. Hvala ti majko.
Dragi Egidije jedan dar nosim u ruci a drugi u duši, a vas i vaše vjerno gradišćansko stado zauvijek ću nositi u svom srcu. Ne bojte se, moje je srce veliko i svi ćete stati u njega, jer vas sve volim i ljubim.
Bit ćete zauvijek moji prijatelji a nadam se i ja vaš. Vaša opstojnost kroz 500 godina je moje, a i vaše najveće priznanje. Iznad svega čuvajte vašega a sada i našega biškupa Egidija, jer ovaj čovjek, kada dodje u staru Domovinu, svaki puta svojim propovijedima, rasplamsa cijelu Hrvatsku. Vjerujte mi, još uvijek niste svjesni koje vam je blago dao svevišnji Bog, jer se on kao biškup bori za vašu vjeru a kao Egidije za vaše hrvatstvo.
Vraćam se u Hrvatsku sa smijehom na licu, a suzom radosnicom u oku, jer sam tek danas u potpunosti spoznao veliko srce gradišćanskih Hrvatica i Hrvata. Nikada ne zaboravite svoju staru Domovinu Hrvatsku jer ljubav nema granica. Dobro nam došli. Bog plati.