Karikatura 26.10.2012.
čet, 25/10/2012 - 18:53P. Palković
P. Palković
Dana 19. listopada Saveznu gimnaziju u Željeznom posjetio je Robert Perišić, hrvatski pisac i scenarist. Robert Perišić rodjen je 1969. godine u Splitu. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Objavio je sljedeće knjige: roman »Naš čovjek na terenu« (za koji je 2007. godine dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolju prozu 2007. lj., tr Literaturpreis der Steiermärkischen Sparkasse, Graz 2011.), knjige kratkih priča »Užas i veliki troškovi« (2002.) i »Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas« (1999.), knjigu autobiografske proze »Uvod u smiješni ples« (2011.) te knjigu pjesama »Dvorac Amerika« (’95.).
Na čelu predsjedničtva Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću HKD personalno je ostalo sve pri starom. Generalno spravišće je jednoglasno en bloc odibralo peljačtvo na čelu s ddr. Stankom Horvatom (predsjednik). HKD trpi pod tim da, da po umirovljenju generalnoga tajnika Mate Klikovića već nima „žive subvencije“ i pokušava uvjeriti i političare i činovnike na saveznoj i zemaljskoj razini, da model „živih subvencijov“ ne smu ukinuti, jer to ide na supstanciju hrvatske narodne grupe u Austriji.
ŽELJEZNO — Gerneralna sjednica Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću na svojem spravišću nedilju, 21. oktobra u krčmi Gregorić u Klimpuhu je jednoglasno odobrila sljedeću rezoluciju:
Subotu, 20. oktobra Savez Hrvatov u Slovačkoj je u Čunovu održao svoj redovni kongres. Pri tom generalnom spravišću ove krovne organizacije autohtone hrvatske nacionalne manjine u Slovačkoj su odibrali i novo predsjedničtvo a takaj i diskutirali aktualne probleme. U predsjedničtvu nije došlo do personalnih promjenov.
Zaista vam velim: Nisam našao toliko vjere u Izraelu“ /Mt.8,11./ Jezuš stavi spominak jednomu vojaku, koga svit nije poznavao. Mnogim vojakom su postavili spominke, iz bronce, mramora, ali s časom su svi zabili na nje, ali na stotnika iz Kafarnauma ne, njega je sām Jezuš ovjekovječio. Ako ga psihološki analiziramo, moremo reći o njemu: bio je točan, discipliniran poslušan.
Moramo se pitati, imamo mi kršćani takovu vjeru, kako ov stotnik, pogan? Morali bi se sramovati pred njim. Isto ne bi se morali sramovati i pred ljudi, ki su druge vjere? Stotnik bio je pogan, ali u srcu je svakomu človiku upisan naravni zakon, ljubav, istina, pravda. Ov stotnik se je sigurno držao, živio po ovi naravni zakoni. Sv. Pavao piše u pismu Rimljanom, da je svakomu človiku upisan naravni zakon u srce./Rim. 2,15./ Kao svaki oficir i ov stotnik je imao slugu uza njega, ki je jednoga dana ubetežao. Svi su otpovidali od njega, samo ov njegov gazda, stotnik ne. Skrbio se je za njega, kao otac za svoje dite.
P. Palković
Lingvisti su si složni, da se bogatstvo jezikov na svitu mora očuvati. Svaki jezik, ki izumre, je gubitak za človičanstvo. Je li će se neki jezik očuvati ili je li će izumriti, ovisi i o tom, je li to njegovi govorniki kanu. Človik se u ditinstvu nauči jezik ravno tako kot se nauči hoditi ili grabiti. Ako dica vidu, da starji svoj materinski jezik gledaju kot hendikep u vlašćem socijalnom razvitku, se ona ta jezik nauču samo manjkavo. Izum pisma per se, ali i našega gradišćanskohrvatskoga, je veliko kulturno dostignuće, ar ono bazira na točnoj analizi jezika. Za upeljanje pisma je potribna administrativna kultura, kako hasnovati pismo. Pismo služi za zapisivanje, ali i za konzerviranje jezika. Slove se naime orijentiraju po jezičnom standardu.
Kad je Jezuš gluhonimomu rekao: effata, ča znači otvori se, su s njegovih ušiju i jezika pale veruge i on je bio opet u stanju čuti i govoriti. Ovo evandjelje je biblijski predložak za krsni ritus, takozvani obred Effata. Krstitelj dite maže krizmom, vrže mu krsnu halju i nažgana je krsna svića. On govori kršćeniku (dem Neugetauften): Gospodin neka ti da rasti. Kot je s pozivom „effata“ dao gluhim sluh a nimim govor, neka i tebi otvori uši i usta, da budeš mogao slušati njegovu rič svojimi ušima i valovati vjeru svojimi usti na spasenje ljudi i na slavu Boga Oca.
Subotu, 13. oktobra u KUGI u Velikom Borištofu su otvorili izložbu o gradišćanskom Hrvatu, Pavlu Žuliću, rodnom iz dolnjoaustrijskoga Cimofa (Hof, ods. „Zum Hof“, iz čega je pak u dijalektu nastalo Cimof), ki je pred 150 ljet darovao dodekaeder iz rimljanske dobe arheološkom muzeju u Zagrebu. Izložbu su priredili Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov i Kulturna zadruga skupno s Arheološkim muzejom Zagreb.